Ruski uticaj na zapadnom Balkanu je politička činjenica ili fantomska prijetnja, dvojba je koja se znala čuti među onima koji su diskutovali o tome na koji način Rusija koristi svoju “meku moć” u ovom dijelu svijeta, piše Al Jazeera Balkans.

Uplitanje u unutrašnja pitanja nezavisnih zemalja, promovisanje autokratskog i neustavnog ponašanja nosilaca političke vlasti, finansiranje grupa koje su širile nekritičku rusofiliju, sve su to bili načini da se raširi ruski uticaj na nekom prostoru.

Danas, nakon početka ruske agresije na Ukrajinu, jasnije je vidljivo da se Rusija u svom političkom nametanju i nadmetanju sa zemljama Zapada koristila i drugim metodama širenja svog uticaja, prije svega vođenjem ucjenjivačke energetske politike. U regiji zapadnog Balkana, posebno u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori ruski uticaj je najjasnije bio vidljiv u podršci regionalnoj politici Aleksandra Vučića i nekritičkom prihvatanju Dodikovog narativa o prirodi i strukturi Bosne i Hercegovine.

Najviše zbog benevolentnosti evropskih zemalja i Sjedinjenih Američkih Država ruski uticaj je na prostoru zapadnog Balkana bio izuzetno snažan, posebno zbog agilnosti i djelovanja ruskih ambasadora u zemljama regije, kaže u analizi političkih prilika Miro Lazović naglašavajući da se Zapad osvijestio tek sa početkom ruske agresije na Ukrajinu.

Otvorena podrška ruskoj politici

Bez obzira na osude koje iz cijeloga svijeta dolaze, jedan čovjek iz Bosne i Hercegovine, jedan političar, tačnije govoreći, ostaje vjeran ruskoj politici. Taj je čovjek, ističe Miro Lazović, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik.

Kao fantom se provlačio i širio ekonomski i politički uticaj na prostoru Bosne i Hercegovine, ali i zapadnog Balkana. Nakon invazije na Ukrajinu Zapad se probudio i očito da je povukao niz poteza koji na neki način zaustavljaju dalje jačanje ruskog uticaja na zapadnom Balkanu.

Potpuno je jasno da u Bosni i Hercegovini postoje još uvijek i politike i političari koji zastupaju, neki otvoreno, neki tajno, rusku politiku. Tu prije svega mislim na Milorada Dodika koji to otvoreno radi i sastaje se sa ruskim ambasadorima, odlazi u Rusiju na sastanak sa Putinom, dakle u potpunosti nije sklonjen ruski uticaj sa prostora Bosne i Hercegovine. Ostale su te politike i ti igrači i to što se radi u Srbiji, sa tom propagandom podrške Rusiji, govori o tome da je ruski uticaj još prisutan i u Srbiji, i u [bh. entitetu] Republici Srpskoj”, kaže Lazović.

Da je ruski uticaj, ipak, sada prisutan u regiji, ali sa dosta smanjenim intenzitetom, smatra Ljubo Filipović, politički analitičar iz Crne Gore. Sankcije koje Zapad nameće Rusiji daju rezultat, kaže Filipović, upozoravajući da bi bilo nesmotreno “potcijeniti rusku moć”.

“Pritisak na Rusiju i izolacija daju rezultat i kada je maligni uticaj u pitanju na medije, društvene mreže i internet. Sankcije i ekonomska kriza u Rusiji uslovila je da je njima jednostavno sužen manevarski prostor. Ta zemlja ima ograničene obavještajne i bezbjednosne kapacitete, koji su sada manje više usmjereni na ‘vrući rat’ koji se vodi u Ukrajini.

Međutim, ne treba ni na jedan način zapostaviti i potcijeniti rusku moć koja bi u svakom trenutku mogla u raznim djelovima svijeta proizvesti rezultat. Mnoge analize su rađene, od ruskih analitičara i kritičara Kremlja koji žive u inostranstvu, koje govore o različitim narativima koje ruska strana sada plasira kako bi pridobila podršku u svijetu za ono što radi u Ukrajini”, kaže Filipović.

Pritisak manji u Evropi, pojačan u drugim dijelovima svijeta

U Evropi će ruski u uticaj u svakom slučaju, biti smanjen, kaže Filipović, ali to znači da ostatak svijeta postaje otvoreniji poligon za plasiranje ruskih geostrateških ideja. Vidljivo je da mnoge zemlje svijeta nijesu slijedile Zapad u nametanju sankcija Rusiji, što je bio jasan signal Putinu da preusmjeri svoje geopolitičko djelovanje.

Filipović kaže da Rusija koristi priliku da u zemljama, nekadašnjim evropskim kolonijama, sada počinje da “plasira” antikolonijalne ideje i promoviše jedan sasvim novi politički narativ. Najočigledniji primjer uspjeha takve politike je uspjeh ruskih ideja u Južnoafričkoj Republici, navodi Filipović.

Što se tiče prilika na zapadnom Balkanu, tu se “situacija malo smirila” kaže Filipović, ali Zapad gaji još uvijek jednu veliku iluziju, a to je da će integrisanjem Srbije u svoje političke tokove sa ovog prostora trajno udaljiti Rusiju. Srbija je čvrsto vezana uz Rusiju, a problem sa Crnom Gorom je u tome što se i danas na visoke javne funkcije promovišu “ruski ljudi”.

“Sada imamo problem u Crnoj Gori da se i dalje ljudi koji su direktno bili na liniji sa Kremljom, a nijesu se ni na koji način distancirali od ovoga što se radi u Ukrajini, postavljaju na visoke funkcije u Vladi Crne Gore. Oni, dakle, nose potencijalni rizik sa sobom”, kaže Filipović.

Euroatlanska budućnost BiH

U Bosni i Hercegovini je situacija veoma slična onoj u Crnoj Gori, barem što se tiče ruskog utjecaja, kaže Lazović. Bosna i Hercegovina mora imati samo jednu vrstu budućnosti, a to je ona u euroatlanskom svijetu, kaže Lazović, potcrtavajući “zlokobni uticaj Rusije” na prostoru zapadnog Balkana.

“Neko tajno, neko javno podržava Putina i to što radi u Ukrajini, što je nonsens i u tom kontekstu Bosna i Hercegovina još uvijek ne može biti mirna kada je u pitanju njena budućnost i prelamanje interesa velikih sila. Sa prostora Bosne i Hercegovine moraju se otkloniti političari koji zastupaju Putina i rusku politiku, jer je to politika koja se suprotstavlja svjetskoj zajednici, demokratskim vrijednostima, to je politika koja zagovara totalitarne sisteme i koja na neki način ratuje protiv ljudskih sloboda. To je nešto što nije primjenjivo za prostore Bosne i Hercegovine”, kaže Lazović.

Na kraju, kao iskusan poznavalac političkih prilika u Bosni i Hercegovini i cijeloj regiji, Lazović apostrofira jednu stvar kao posebno važnu: “Suština je da se Dodik svrstao na stranu Putina i da je to problem za Bosnu i Hercegovinu”.