Burnu sjednicu PK KPJ za BiH ipak su obilježili istupi dvojice glasovitih bosanskohercegovačkih komunista, republičkog ministra unutrašnjih poslova Uglješe Danilovića i predsjednika Vlade Rodoljuba Čolakovića. Uglješa Danilović je svoju diskusiju počeo konstatacijom da se slagao sa prvim pismom CK KPJ, ali da su njegovi unutrašnji lomovi, prožeti pitanjem "kuda ćemo" dalje, krenuli nakon što je došlo drugo pismo CK VKP (b). Neizvijesnost daljnjeg puta bez uzora i moćnog zaštitnika izazivala je u njemu duboke nedoumice. Izrazio je želju da "kaže svoje mišljenje iskreno", a njegova kritika CK KPJ prvenstveno se odnosila na neodlazak na sastanak Informbiroa u Bukurešt: "Trebalo je ići na Informbiro da bi naše stvari branili. Neodlazak na Informbiro je argument protiv nas." Smatrao je da "javna diskusija" koja se vodi između KPJ i Informbiroa nanosi "ogromnu štetu međunarodnom radničkom pokretu", za šta su po njegovom mišljenju bile krive i sovjetska i jugoslovenska partija. Danilović je bio na stanovištu i javno izjavio da bi optužbe CK VKP (b) za "antisovjetski stav naših rukovodilaca" i neograničavanje kulačkog elementa odbacilo partijsko članstvo, ali da bi se zamjerke Informbiroa na metod rada KPJ mogle primiti, misleći vjerovatno na optužbe o njenoj "polulegalnosti". Obraćanje je zaključio apelom za nastojanje da se nastali jaz likvidira, ili bar spriječi njegovo proširivanje i produbljivanje.
Zbog epiteta najvećeg autoriteta u republici, najjači utisak na sjednici PK KPJ za BiH ostavilo je obraćanje Rodoljuba Čolakovića. Dubina njegovih kolebanja i unutrašnjih lomova značajno su uticali na držanje cjelokupne partijske organizacije u Sarajevu i Bosni i Hercegovini. Izjavio je da je uprkos tome što rukovodstvo SKP (b) u sporu sa KPJ nije pravilno postupilo, jer je obavijestilo ostale partije članice Informbiroa "koje su zauzele stav i ne poznavajući situaciju", trebalo ići na sjednicu u Bukurešt. Smatrao je da bi time KPJ pokazala da vjeruje u "načelnost i dobronamjernost boljševičke partije", a da je stavom da će u rumunskoj prestonici biti u neravnopravnom položaju jugoslovensko rukovodstvo uvrijedilo druge partije članice Informbiroa. S tim u vezi, Čolaković je naglasio da CK KPJ nema pravo da "pljuje" druge nacije i njihov "cvijet – komunističke partije", naročito nacija koje imaju "velike zasluge za proletersku revoluciju", kao što su francuska i italijanska. Dalje je, obraćajući se prisutnim, rekao da "niko od nas" ne može da se složi sa kritikama SKP (b) da se KPJ "izrađa u kulačku partiju" i nizom drugih optužbi, ali da u pismima sovjetskog rukovodstva ima stvari koje su tačne, prvenstveno misleći na "polulegalno" djelovanje Partije. Duboko zabrinut zbog nastale situacije, Čolaković je izrazio mišljenje da je dalji razvoj socijalizma u Jugoslaviji praktično nemoguć bez pomoći Sovjetskog Saveza: "(...) Ja u izgradnju socijalizma u našoj zemlji ne vjerujem bez pomoći SSSR-a i zemalja narodne demokratije, bar ne onako kako smo ga mi formulisali, tj. izgrađivati socijalizam ne snižavajući životni standard. U ovoj situaciji mi ćemo morati još u većoj mjeri izvoziti životne namjernice, da bi uvozili mašine, bez kojih nema socijalizma."
Nakon Čolakovićevih javno iznesenih stavova bilo je jasno da je situacija unutar najužeg bosanskohercegovačkog partijskog vođstva poprimila karakter ozbiljnih neslaganja, koja su prijetila da Bosnu i Hercegovinu preplave pristalicama Staljinove unutarpartijske opozicije. Sekretar PK KPJ za BiH, Đuro Pucar Stari, zaključio je da Čolakovićevi i slični stavovi "ostalih drugova" vode razjedinjavanju KPJ i daju podršku"kolebljivim elementima" u teškoj situaciji po Partiju i zemlju.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
