On je ustvrdio da mu je prije više od godinu dana, i pored toga što nigdje ne radi, ukinuto pravo na materijalno obezbjeđivanje porodice (MOP) ili socijalu, kako se obično to novčano davanje naziva. Kazao je da se odlučio na ovakav potez jer, kako je naveo, nadležne institicije ignorišu da uzmu u razmatranje njegove zahtjeve za ponovno ostavrivanje prava na pomenuto primanje.
– Dugi niz godina bio sam staratelj djeci od brata. Nakon što su ta djeca postala punoljetna, pošto sam bolestan i nigdje ne radim, ostvario sam pravo na socijalnu pomoć. Međutim, to pravo mi je ukinuto prije godinu dana. Jednostavno nadležna komisija u Beranama je donijela rješenje da mi se ukida socijala. Ja sam se na to rješenje žalio drugostepenom organu u Podgorici koji postoji pri Ministarstvu rada i socijalnog staranja. Ali i pored brojnih molbi koje sam upućivao ni do dan danas nijesam dobio odgovor da li je moja žalba uzimana u razmatranje. Takođe, nije mi odgovoreno po kom odnovu mi je ukunuta socijala. Poslije svega prinuđem sam da uzmem vreću za spavanje i da, u znak protesta, legnem ispred zgrade Vlade Crne Gore. Spreman sam i da umrem, ako nadležni ne povedu računa o mom slučaju – poručio je Ćulafić.
Kazao je da je angažovao i advokata da mu pomogne, ali da ni to nije urodilo plodom.
– Želio sam da znam zašto mi je ukinuta socijala i kojim su se to kriterijumima rukovodili nadležni kad su procijenili da meni, u ovakvom stanju, ovo primanje ne pripada. Tražio sam to, prije svega, da bih mogao da pravdu tražim kod nadležnog suda. U tom pravcu sam angažovao i advokata, ali ni on nije uspio da dođe do traženog odgovora. Takođe, išao sam u više navrata i do beranskog Centra za socijalni rad, ali su mi tamo govorili da su oni bespomoćni. Žalosno je što su mi u institucijama u Pogorici svi prosto zatvarali vrata kad sam pokušavao da im objasnim sa čim sam suočen – istakao je Ćulafić.
Dodao je da posjeduje medicinsku dokumentaciju koja svjedoči da je je njegovo zdravstveno stanje narušeno i je nesposoban za rad.
– Već dugi niz godina sam šećeraš. Imam i ozbiljnih psihičkih problema, kao i konstantnu vrtoglavicu zbog loše cirkulacije krvi. Kada se na sve to doda nebriga institucija o mom slučaju, onda se ne treba čuditi što se moj život polako pretvara u pakao. Kada sam uspio da na pravi put izvedem bratsku djecu, koja su bila lišena roditeljskog staranja, mislio sam da će društvo u cjelini imati razumijevanja za moj slučaj, ali, nažalost, ispalo je drugačije, što me je duboko razočaralo – naglasio je Ćulafić.
Iz beranskog Centra za socijalni rad nijesmo moglo dobiti neke podrobnije informacije o slučaju Rajka Ćulafića, osim što nam je rečeno da se predmet nalazi u Podgorici. Takođe, ni iz Ministarstva rada i socijalnog staranja nijesmo dobili odgovor na pitanje da li je Ćulafićeva žalba na donijeto rješenje o ukidanju socijalne pomoći razmatrana.
