Po svim mjerenjima u poslednjih nekoliko dana, a i mjeseci najzagađeniji je grad u Crnoj Gori. Zagađenje vazduha višestruko prelazi dozvoljene granice od ranije po zagađenosti neprikosnovenih Pljevalja.
– Prema procjenama, u Bijelom Polju ima više od 13.000 individualnih ložišta, od čega oko 2.500 koriste biomasu poput peleta, dok se veći dio domaćinstava i dalje grije na drva i ugalj. Iako u gradu postoji nekoliko većih kolektivnih sistema grijanja, njihov broj je zanemarljiv u odnosu na ukupni broj stambenih objekata. Saobraćaj dodatno doprinosi zagađenju: registrovano je skoro 3.600 vozila, među kojima veliki procenat čine dizel automobili. Mjerna stanica u Nikoljcu redovno bilježi prekoračenja prisustva otrovnih čestica u vazduhu – kaže Zdravko Janjušević, izvršni direktor Bjelopoljskog demokratskog centra.
Navodi da oko hiljadu domaćinstava u Bijelom Polju koristi pelet, a većina njih je kroz državne programe ranije dobila subvencionisane peći.
– Jasno je da se radi o domaćinstvima koja u najvećem broju slučajeva imaju stabilniji ekonomski položaj – zaposlenima na višim pozicijama, vlasnicima firmi, preduzetnicima i politički aktivnim licima. S druge strane, najranjivije kategorije društva, koje žive u nelegalizovanim objektima i samim tim ne mogu konkurisati za subvencije, ostaju potpuno izvan sistema podrške. Isto važi i za korisnike socijalnih davanja, nezaposlene i stanovnike ruralnih područja, koji se pretežno griju na drva, a čija je cijena dostigla 80 eura po metru kubnom. Ovi građani, kojima je najpotrebnija podrška, nalaze se na margini, a pomoć odlazi onima koji su u najboljoj poziciji da prežive zimu bez ikakve državne pomoći.
– Krajnje je vrijeme da se preusmjere prioriteti. Neophodno je da mjere budu socijalno i ekološki pravedne, da podržavaju najugroženije, i da se napokon krene sa realizacijom dugoročnih rješenja, a ne privremenih ad hok intervencija. Ako zaista želimo čistiji vazduh i pravedno društvo, moramo postaviti pitanje: kome pomažemo, a koga ostavljamo da se sam snalazi? Dok god najranjiviji ostaju izvan sistema, a oni imućniji koriste subvencije, ne možemo govoriti o smanjenju socijalnog jaza niti o stvarnoj borbi protiv zagađenja. Bijelom Polju je potrebna odlučna, sveobuhvatna i socijalno osjetljiva politika zaštite vazduha, politika koja stavlja zdravlje građana ispred privilegija, a interese najugroženijih ispred udobnosti onih koji se "griju na dugme". Stoga mjere subvencije električne energije na račune za građane Bijelog Polja u periodu oktobar-mart od 30 odsto jeste opcija a toplifikacija ovoga grada projekat broj jedan koji mora biti na listi prioriteta i Vlade i Opštine – poručuje Janjušević.
