Svakog grla se dotiče s ponosom i pažnjom, napominjući da je ovčarstvo tradicionalno zanimanje u njegovoj porodici.
– Ovo je zetska žuja. Gajio ih je moj djed, moj otac i ja – svi smo ih čuvali. Ove ovce su bile ponos Podgorice i Crne Gore, jer ih niko drugi nije imao osim nas – kaže Turković, dok mu oči blistaju od sjećanja i tuge.
Nekada je ovih ovaca, priča ovaj farmer, bilo u svim okolnim domaćinstvima – kod porodica Rašović, Miranović, Matović, Kažić, Knežević, kod Turkovića i još nekih. Danas, nažalost, samo on nastavlja ovu tradiciju.
– Moje stado broji manje od 100 grla – dodaje on pokazujući na jednu od ovih životinja koja mirno pase.
Istorija zetske žuje je i priča o zaboravljenom blagaju. Biotehnički institut već gotovo 20 godina tvrdi da ovu rasu čuva i štiti. Ali ako je čuvaju, pita Ismet, gdje su one ovce danas? Kako je moguće da je od oko 500 grla na početku "čuvanja", broj sada pao ispod sto?
Od kada su počeli da primaju premije za zetsku žuju, dolazili su nadležni u kontrolu i obilazak.
– Premija za ovu ovcu godinama je bila samo 15 eura po grlu, što je nije uredu. Rasa je rijetka i podrška treba da bude srazmjerna – kaže Turković.
Problem nisu samo godine i prirodni pad broja životinja ove rase, već i skromna podrška, ocjenjuje sagovrnik. On dodaje da je godinama dobijao isti iznos, i to najniži u regionu.
– Kako ste mislili da sačuvate zetsku žuju sa tako malom podrškom? – pita on.
Dok priča, sjeća se posjeta inspektora. Kaže da su često dolazili, slikali ovce kod porodica Miranović i drugih, ali ništa nije učinjeno da se ti posljednji primjerci sačuvaju. A on smatra da im je to bila dužnost.
Sa političkim promjenama i premija je porasla na 50 eura 2024. godine, ali već 2025, kaže Turković, smanjena je na 30 eura. Ismet je razočaran...
– To pokazuje da nadležni ponovo nemaju razumijevanja niti shvataju važnost ove rase. Resorno ministarstvo bi trebalo da više vodi računa o očuvanju zetske žuje – kaže Turković.
Uprkos svemu, Ismet ne odustaje.
– Ja ću ih držati dok me zdravlje služi. Čuvaću ih jer one to zaslužuju. Moja želja je da se ujedinimo u njenom očuvanju i da povećamo broj grla – apeluje Ismeta Turkovića i dodaje da to nije samo molba jednog farmera.
– To je upozorenje Crnoj Gori da njeno najdragocjenije životinjsko blago ne smije biti zanemareno. Ovo nije samo ovca. Ovo je dio naše tradicije, našeg identiteta i našeg nasljeđa – zaključuje on, gledajući svoje stado koje mirno pase.
