Autorka izvještaja je profesorica Univerziteta Crne Gore Danka Caković, koja se u analizi poziva na navode Jelene Lazarević, profesorice Biotehničkog fakulteta UCG, koja je ukazala da preko 50 odsto teritorije pod šumama čine devastirane šume, zbog čega stručnjaci Crnu Goru identifikuju kao državu koja je bogata siromašnim šumama.

U pomenutoj analizi, koju je OEBS prezentovao na okruglom stolu organizovanom povodom 5. juna – Svjetskog dana životne sredine, navodi se da je samo u 2019. godini bespravno posječeno 6.500 kubika drvne mase, pretežno u državnim šumama, čime je državi nanijeta znatna finansijska šteta.

Rajković: Predloženi zakon produbio bi problem u šumarstvu

– Finansijski gubici su samo jedna od posledica nelegalne eksploatacije šuma. Sječa šume, posebno ako se siječe cijelo drvo, dovodi do fragmentacije staništa životinja, što zauzvrat može dovesti do nestanka vrste sa određene teritorije. Neplanirana sječa može dovesti do povećanja erozija (posebno na velikim padinama), pojave klizišta, promjene hidrološkog režima i nedostatka vode za piće na pogođenoj teritoriji – predočeno je u analizi koju je objavio OEBS.

Konstatovano je da je korupcija na raznim nivoima prepoznata kao ozbiljan problem u funkcionisanju kontrolnih mehanizama. U poređenju sa drugim oblicima ekološkog kriminala, kako je ukazano u analizi, u ovoj oblasti postoji najveći broj potencijalnih mjesta za korupciju.

– To su lica koje vrši obilježavanje stabala za sječu, lokalni šumar koji prijavljuje nepravilnosti u sječi, policijski službenici koji vrše kontrolu prilikom transporta drveća ili ogreva. Korupcijom su ugroženi i službenici Uprave za šume, kojoj se prijavljuju nepravilnosti (od šumara/policajaca), Uprave za inspekcijske poslove – Odjeljenje za inspekciju šumarstva, lovstva i zaštitu bilja, čiji je zadatak da kontroliše nedozvoljene radnje (po prijavi Uprave za šume) i pokrene postupke pred nadležnim organima, kao i tužilaštva – navodi se u analizi.

Ukazano je da je centralizacija inspekcije za šumarstvo u okviru Uprave za inspekcijske poslove prepoznata kao greška kada je u pitanju zaštita šuma od nelegalne eksploatacije.

– Prethodno (prije petnaestak godina) šumarska inspekcija je radila u okviru Uprave za šume, imala je veće kapacitete nego sada i kontrolisala sve faze eksploatacije šuma: obilježavanje stabala za sječu, samu sječu, transport, korišćenje – piše u analizi o eko-kriminalu u Crnoj Gori.

Prema tom dokumentu, postoje brojne indicije da su koncesionari u velikoj mjeri eksploatisali šume više nego što im ugovori dozvoljavaju.

– Na taj način su znatno doprinijeli povećanju nelegalne sječe u poslednjoj deceniji. Zloupotrijebili su sanitarnu sječu, koja podrazumijeva uklanjanje bolesnih ili požarom oštećenih stabala, sječom zdravih, velikih stabala – ukazano je u analizi.

Preporučeno je, između ostalog, da se sprovedu aktivnosti na suzbijanju korupcije u šumarstvu vanrednom kontrolama na terenu i koordinisanim radom policije, inspekcije i Uprave za zaštitu šuma.

Autorka analize ističe da je evidentno da svaka institucija vjeruje da odgovornost leži na nekoj drugoj instituciji.

– U Upravi za šume smatraju da Uprava za inspekcijske poslove ne radi svoj posao kako treba, dok šumarski inspektori ukazuju da Uprava za šume ne obezbjeđuje validnu dokumentaciju (dokaze). Neophodno je ojačati međusektorsku saradnju organizovanjem zajedničkih radnih sastanaka. Pošto je korupcija moguća na više nivoa, bilo bi poželjno da se periodično mijenjaju lica koje obavlja poslove obilježavanja šume na jednoj teritoriji – mjesni šumar/inspektor za šume – jedna je od preporuka iz analize.