Vladičinog mosta više nema / Ksenija Matović

Drevni Vladičin most srušili nevrijeme i nebriga, rekonstrukcije ni na pomolu

Ljuti potok, nad kojim je nekada dominirao u specifičnom oživalnom luku, danas je odnio gotovo svo njegovo kamenje u more i most naprosto više ne postoji

Kada se martu 2018. godine u Novom, pod naletom snažnog nevremena, ali i višegodišnje nebrige urušio most vladike Savatija Ljubibratića, poznatiji kao Vladičin most, lokalna uprava je obećela da rekonstrukcija ovog vrijednog zdanja, starog preko 200 godina, neće sačekati obilne jesenje kiše. No, most je dočekao kiše i te 2018., 2019. pa 2020. 2021. a po svoj prilici i 2022. godine. Ljuti potok, nad kojim je nekada dominirao u specifičnom oživalnom luku, danas je odnio gotovo svo njegovo kamenje u more i most naprosto više ne postoji.

Olivera Doklestić, diplomirani inženjer hidrogradnje, pita se šta se dogodilo sa kamenjem, koje je još 2018. godine trebalo da bude numerisano i odvezeno do početka obnavljanja mosta. Uvjerena je da je rekonstrukcija moguća, ali i složena kao i da most više ne može imati prijašnji oblik.

– Kada je riječ o mostu Vladike Ljubibratića, prvi problem smo davno riješili, sanacija kanalizacionog kolektora. Radilo se o prekidu na cjevovodu u dužini od 12 metara. Za projekat rekonstrukcije mosta, koji je moguć, predstoji rješavanje evakuacije vode. Slivanje tih voda i neprimjereno zakačene kanalizacione cijevi činile su štetu mostnoj kamenoj konstrukciji poslednjih 40 godina. Dakle, zadatak je vrlo složen, a konstrukcija mosta će morati da bude u duhu ovog vremena, a ne onog kada je rađen prije 200 ili 300 godina – objasnila je Doklestićeva.

Jedinstven po detaljima

Ono što je Vladičin most izdvajalo od drugih u građevinskom ili arhitektonskom smislu su brojni detalji.

– Most je karakterističan po tome što je njegov luk bio slomljen u vrhu, to je taj tzv. oživalni luk, kao da su se spojila dva luka u dodirnu tačku na vrhu. Dakle, nije kontinualni luk i to mu je davalo posebnu vrijednost. Njegova visina je 4,40m, a raspon po dimenzijama koje prelaze 5 metara. Bio je jednolučni, ali je imao puno barbakana – specijalni unutrašnji objekti koji služe za dreniranje vode. Sa donje strane luka bilo je moguće vidjeti stalagmite i stalaktite, kazala je Doklestićeva.

U venecijanskom arhivu postoji podatak da je baš na ovom mjestu stajao most još 1690. godine.

Iz lokalne uprave su koliko do prošle godine uvjeravali da se njihove aktivnosti odnose na iznalaženje onoga ko će raditi projekat, a onda i raspisivanje tendera za izvođača radova. Podsjetićemo da je u martu 2018. godine iz lokalne uprave poručeno da bi se u narednom periodu grupa domaćih arhitekata i inženjera mogla prihvatiti zadatka izrade projekta.

– Dobili smo saglasnost Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Uključene su domaće arhetekte i oni bi trebalo da da urade projekat tako da most bude u starom stilu. Opština će obezbijediti sredstva. Mislimo da ćemo i to započeti u narednom periodu i napraviti pješačku zonu prema Relaksu – saopšteno je tada iz Opštine.

Vrijeme je građanima, ali i mostu ispostavilo samo obećanje.

Devastiran luk na Sutorini

Na području opštine postoji oko 20 mostova, a najveći broj njih je u veoma lošem stanju.

– Za Sutorinski most postoje predanja da je građen za vrijeme Francuske uprave, a moguće i ranije. Današnji most sa dva luka potpuno je nesimetričan i zapravo je svojevremeno imao tri luka. Treći je ostao potpuno zatrpan zemljom, a situacija na terenu je takva da se luk ne može otkopavati, ali ga u svakom slučaju treba zaštititi. Kada je građena magistrala 1965. godine urađen je novi, paralelni, betonski most, preko kojeg prolazi Jadranska magistrala. Otad je stari most ostao u sjenci i više je služio za pješački saobraćaj. Danas je prilično devastiran – ističe Doklestićeva.

Doklestićeva je davno upozoravala da je potrebno što prije podići svod mosta i početi sanaciju, jer bi bilo pogubno ukoliko bi se potpuno urušila konstrukcija dijela koji je ostao. Ali zle slutnje su se, nažalost, ostvarile.

– Vladičin most datira iz perioda francuske vladavine u Herceg Novom, što znači da je građen prije više od 200 godina i simbol je Tople kroz tri vijeka. Vrlo je moguće da je na tom mjestu i prije postojao most, jer je Ljuti potok morao biti premošten – kazala je Doklestićeva, dodajući da je urušavanje mosta u velikoj mjeri počelo prije tri decenije.

– Most je u poslednje vrijeme bio potpuno zapušten. Količina vode Ljutog potoka je izuzetno velika, uvijek je i bila, a na nekim mjestima došlo je do sužavanja korita uzvodno. Voda u samoj zoni potoka dobijala je ogromnu energiju i dolazilo je do kopanja konstrukcije lijevo i desno. Lijeva strana je više stradala, jer je tu krivina i sa te strane se mogao vidjeti vodopad kišne vode koja dolazi sa istočnog dijela Tople i sliva se kod rampe parking prostora. Ta količina vode je "kopala" i jedan je od glavnih uzročnika potkopavanja lijevog oporca – objasnila je Doklestićeva.