Brojni apeli koji su upućivani nadležnim institucijama sa ciljem da se beranskom Društvu dobrovoljnih davalaca krvi obezbijede prostorije za rad još nijesu urodili plodom. Članovi Društva svoje aktivnosti praktično sprovode od svojih kuća, jer su nekadašnje prostorije, koje su se nalazile u krugu Opšte bolnice, prije nekoliko godina obijene i potpuno uništene. A da Društvo egzistira u izuzetno lošim uslovima potvrđuje i njegov predsjednik Milan Mojašević navodeći da je je krajnje neprimjereno da dobrovoljni davaoci krvi nemaju adekvatan kutak za sprovođenje aktivnosti koje su od velikog značaja za zdravstveni sistem i čitavu zajednicu.

– Obimnu dokumentaciju neophodnu za rad držimo u svojim kućama iz kojih i organizujemo brojne akcije dobrovoljnog davanja krvi, jer drugog izbora nemamo. To je poražavajuća činjenica jer u srećnim zemljama dobrovoljni davaoci krvi uživaju i ugled i privilegije. U nekim zemljama oni koji sto puta daju krv proglašavaju se počasnim građanima. Nažalost, kod nas su neki drugi kriterijumi. Boli nas to što i pored brojnih molbi niko nije pokazao razumijevanje da nam se obezbijede prostorije za rad – naglašava Mojašević.

Naglašava da je u okolnostima u kojima se nalaze dovedeno u pitanje dalje funkcionisanje Društva dobrovoljnih davalaca i da je krajnje vrijeme da društvo u cjeluni prepozna njihov veliki problem.

– Naše dalje funkcionisanje dovedeno je u pitanje, jer više ne možemo da radimo pod vedrim nebom. Nakon sprovedenih akcija nemamo gdje da se okupimo i sjednemo, dok mnoge druge organizacije imaju komforne uslove za rad. Zato još jednom pozivamo nadležne institucije da nam pruže ruku pomoći i pomognu da pronađemo odgovarajući prostor za svoje aktivnosti, kako bi efikasno djelovali u svakom trenutku kad nekome zatreba najdragocjenije tečnosti – istakao je Mojašević.

On je bez obzira na situaciju u kojoj se nalaze uputio apel mladima ljudima da se aktivno pridružuju aktivnostima koja sprovode društva dobrovoljnioh davalaca krvi.

– Pozivam mlade ljude da nam pomognu u pronalaženju prostorija za rad i da se priključe našim akcijama, jer mi stariji ulazimo u godine kada više nećemo moći da dajemo krv. Mladi treba da shvate da neko treba da nas zamijeni kako bi uvijek imali dovoljne količine dragocjene tečnosti i bili u prilici da pomognemo ljudima u nevolji. To je njihov dug, jer gdje je mladost tu se problemi brže rješavaju – zaključio je Mojašević.