Riječ je o bolnici „Vaso Ćuković“ u Risni, njenom doktoru Vladu Popoviću koji je sa svojim timom napravio podvig i pomogao proslavljenom bokserskom šampionu Veselinu Žižiću iz Nikšića da se oporavi. Popularni Žile pun je hvale na račun doktora Popovića i cijelog odjeljenja fizijatrije.
Njegov problem je povreda vrata i kičme i nagnječenje kičmene moždine sa nemilog događaja koji se desio 1998.godine, a kojeg Veselin Žižić ne želi da se prisjeća, jer je dobro poznat javnosti Crne Gore I regiona. On je 2006. godine operisan na Klinici neurohirurgije u Beogradu kod uglednog profesora Svetozara Ivanovića koji nažalost danas nije među živima i spasio ga da ne završi u invalidskim kolicima.
– Iako je oporavak tekao uspješno evo nakon 18. godina pojavio se problem u vidu oduzetosti desne noge i jakih bolova u butini, koljenu i potkoljenici. Obratio sam se jednom od najboljih neurohirurga u Crnoj Gori dr Vladu Popoviću, koji me je liječio i prije sedam godina. Ovom prilikom želim da se zahvalim dr Popoviću jer me je zaista svojski i profesionalno liječio, dajući mi najbolju moguću terapiju. Zahvaljujem se i kompletnom osoblju risanske bolnice „Vaso Ćuković“, medicinskim sestrama i fizioterapeutima. Opravak još nije završen, ali je važno da ide na bolje, tako da očekujem da ću brzih dana normalno se osloniti na moju desnu nogu – rekao je Žižić.
Blistava karijera
Ime Veselina Žižića u svijetu boksa na ovim prostorima kao i šire i poslije izuzetne karijre pominje se sa poštovanjem. Žika je dugo bio perjanica nikšićkog boksa, nokauter koji je sijao pobjede, na ringovima širom bivše Jugoslavije. Mečeve je uglavnom završavao prije isteka treće runde. Godinama je bio nezamjenljivi član prve ekipe boksujući u polusrednjoj, kasnije i srednoj, a po potrebi i u poluteškoj kategoriji. Protivnici Veselina Žižića bili su u to vrijeme sve prekaljeni borci i šampioni poput Аnte Josipovića, Slobodana Кačara, Damira Škare, Srbe Stankovića. Velimira Jeftića, Nusreta Redžepija, Nermina Šabanovića, Borote, Ferizovića. Marinkovića...Nije sa svima odmjeravao snage u ringu, ali sa onima koji su mu izlazili na megdan lako je završavao - pobjedom! Žižić se pet puta kitio titulama seniorskog prvaka Crne Gore od 1975. do 1979. a dres državne reprezentacije, Žile, nikšićki udarač nosio je 16 puta, uz učešće na dva Balkanska prvenstva. Na prvom 1977. godine u Аtini osvojio je treće mjesto, pošto je u polufinalnoj borbi poražen od rumunskog asa Tirile. Dvije godine kasnije u rumunskom gradu Tulči osvojio je titulu prvaka Balkana, kada je u finalnom meču uspio da se revanšira snažnom udaraču Tirili, koji je u drugoj rundi bio čak dva puta u nokdaunu. Proglašen je tada i za najboljeg boksera Balkanskog šampionata.
Veselin Žižić je osvajač mnogih trofeja na domaćim i inostranim ringovima, poput "Zlatne rukavice", "Beogradski pobjednik", "Čelična pesnica" i "Zlatni gong". Boksovao i za BК Budućnost četiri sezone i BК Metalac Valjevo jednu. Bio je dva puta najbolji sportista Niksić 1977 i 1979. godine. Po završetku bokserske karijere, kao sportski radnik, bio je član Bokserskog saveza Crne Gore i Bokserskog saveza Jugoslavije u dva mandata. Оbavljao je i funkciju vršioca dužnosti predsjednika BК „Nikšić". Bio je predsjednik profi federacije Crne Gore od 1995. do 2010. godine, asocijacije koju je učlanio u Svjetsku profi VBC federaciju Johanesburgu 1998. godine, kao i predsjednik Skupštine JUBF Srbija i Crna Gora, od 2001-2005. godine. Crnogorsku profesionalnu boksersku federaciju uveo je u evropsko društvo 2007. godine u Briselu, da bi godinu kasnije bio dobitnik počasnog pojasa ЕBU u Budvi 25.5.2008. za najbolje organizovani kongres u istoriji ove federacije. Ime Veseling Žižića biće zapisano zlatnim slovima kao čovjeka koji je svojim iskustvom i autoritetom otvorio evropska i svjetska vrata razvoju profesionalnog boksa u Crnoj Gori.
