Klenak ima sve, samo mu fali vode i malo više stanovnika

Smješteno na obroncima Stražišta u Banjanima, u ljutom kamenu, nalazi se selo Klenak koje pripada Mjesnoj zajednici Petrovići. Klenak ima jako malo obradivog i plodnog zemljišta, ali je prepuno ljekovitog bilja i niskog rastinja, pa je gotovo idealno za razvoj pčelarstva i uzgoj koza.

Veliki i po svemu sudeći problem koji će ovo selo teško prevazići je nedostatak stanovništva. Seoska škola, koja je bila područno odjeljenje OŠ "Jovan Draganić" u Petrovićima, nekada je brojala na stotine učenika i radila u dvije smjene, odavno je zatvorena zbog nedostatka đaka. Danas samo jedan učenik iz sela Klenak pohađa osnovnu školu u Petrovićima. Prije četiri godine iz pravca MZ Petrovići napravljena je vodovodna kaptaža, ali samo do ulaska u donji dio sela Klenak. Od tada do današnjih dana ništa se dalje nije radilo na izgradnji seoskog vodovoda. Branko Đurković, mještanin zaseoka Gluščevina, kaže da Klenak ima sve, samo mu fali voda.

– Na 500 metara od moje kuće stigao je vodovod i tu se odavno stalo, ali se bojim da i to što je dosad urađeno nije dobro. Postavljene su cijevi sa malim presjekom, pa se stalno nešto popravlja. Smatram da oni koji su radili na izgradnji vodovoda nijesu bili dovoljno stručni – konstatuje Đurković u razgovoru za "Dan".

Stalni stanovnik sela Klenak Golub Baćović ističe de se nije lako boriti protiv ljutog banjskog kamena i nedostatka vode za piće.

– Ja i supruga držimo desetak krava i junadi. Sve to ne bi bilo teško da ima vode, koja je po meni najvažniji preduslov za uzgoj stoke. Zbog teških uslova života iz ovog dijela Banjana narod se raselio, tako da sada jedva ima petnaestak domaćinstava koja stalno žive, a nekada ih je bilo deset puta više. Asfalt koji vodi od Petrovića do Klenka već odavno je sazreo za popravku ili novi sloj. Nedavno je završena rekonstrukcija elektromreže, tako da smo zaista zadovoljni sa snabdijevanjem strujom. Seoski dom koji je nekada bio centar okupljanja, u kome je bila smještena zadruga i prodavnica PTK Nikšić, sada se nalazi u lošem stanju, tako da bi ga trebalo adaptirati i privesti nekoj namjeni. Ako se brzo nešto ne preduzme, bojim se da će se jednoga dana potpuno urušiti – kaže Baćović za "Dan".

Baćović: Rasprodaću stado jer nema ni tržišta, ni pomoći države

Branislav Baćović, bivši ugostiteljski radnik koji se prije 14 godina vratio u zavičaj i počeo da se bavi uzgojem koza, definitivno je odlučio da prekine da se bavi ovim, kako kaže, uzaludnim poslom.

– Sada imam stado od 150 koza, dok ću na proljeće, kada se ojare imati 250 grla. Čim dođe jesen, definitivno sam odlučio da sve rasprodam i vratim se u Nikšić. Više zaista ne mogu izdržati jer od države nemam nikakve pomoći, niti imam tržište za prodaju koza. Prošle godine na jedvite jade u Republici Srpskoj sam prodao stotinak jarčeva i koza – kaže Baćović i tvrdi da će na jesen definitivno rasprodati stado i time zauvijek prestati da se bavi kozarstvom.

Bivši carinik Dragan Lučić, koji se posle odlaska u penziju bavi uzgojem ovaca, navodi da je dobro što se klima promijenila, tako da u Klenku više nema oštrih mrazeva i velikih sniježnih padavina.

– Ljudi su ranije prosto "gonjeni sa sela", sada država pokušava da ih vrati. Mislim da je prekasno. Voda koja nam je davno obećana nije dovedena, a i to što je nešto rađeno prema selu Klenak nije dobro urađeno. Nijesam pristalica da se popravljaju i nasipaju makadamski putevi. Bolje je asfaltirati sto metara nego nasuti pet kilometara makadamskog puta koji će voda odnijeti – kaže Lučić, dodavši da će se narod u sela vraćati jedino ako mu bude bolje nego u gradu.

– Autobuskog prevoza do Klenka već odavno nema iz prostog razloga što nema koga prevoziti – konstatuje Lučić.

Penzionisani radnik nikšićke Željezare Simun Zečević kaže da kada je 1951. godine pošao u prvi razred, škola je imala oko 60 đaka, da bi početkom 70-ih godina prošlog vijeka imala četiri učitelja, a broj đaka bio udvostručen.

– Ovom selu najviše nedostaje vodovod, jer se narod još uvijek najviše snabdijeva sa dvije vode, Kadaruše i Vrbe, izgrađene prije Drugog svjetskog rata. Vodovod je došao do donjeg dijela sela i tu se stalo. Isključivo zbog nedostatka vode samo nekoliko domaćinstava se bavi stočarstvom, sve je pobjeglo – kaže Zečević.

Predlog ministru Jokoviću da se poljoprivrednicima piše radni staž

Golub Baćović predlaže ministru poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimiru Jokoviću da se uvede radni staž za ljude na selu koji se bave poljoprivredom.

– Siguran sam da je godinama unazad seosko stanovništvo koje se bavilo poljoprivredom imalo radni staž, danas bi demografska slika u ruralnim krajevima bila sasvim drugačija. Narod je bukvalno bježao sa sela da bi po stare dane imao penziju. To bi bio najveći podsticaj ljudima da ostanu da žive i rade na selu. Ja zaista ne znam od čega ćemo je i moja supruga živjeti kada ostaramo – navodi Baćović.