Svetu arhijerejsku liturgiju služio je episkop budimljansko-nikšićki Metodije uz sasluženje sveštenstva i monaštvo eparhije i uz molitveno učešće brojnih vjernika. Mještanin Dragan Mašković, koji je zajedno sa ostalim članovima bratstva Hrama Sv. Jovana Krstitelja bio domaćin slave, kaže da je ovaj praznik od velikog značaja za Sutivan, a prije svega da se svi, posebno mladi, sabiraju i okupljaju oko crkve.
Čestitajući praznik i hramovnu slavu, vladika Metodije je kazao da Sutivan nosi ime Svetog Jovana, koje je vjerovatno narod, kroz vrijeme izgovarao skraćeno.
– Čestitam vam slavu hrama posvećenog najvećem od žene rođenoga Svetom proroku i preteči krstitelju Gospodnjem Jovanu, poslednjem proroku prvome apostolu, spojnici između staroga i novoga zavjeta. Gospod ninašta nije ukazivao nego da se duhovno rodimo i probudimo, da se krstimo blagodaću duhom svetim, a da onda tu blagodat i taj zalog čuvamo, razvijamo i njegujemo i to idući za njim, i slušajući i ispunjujući sve njegove zapovijesti. Cio svoj život stradali Sveti Jovan je čekao onoga kojeg je čovječanstvo očekivalo vjekovima. Otkrili smo tajnu odnosa Svete trojice, Boga Oca čiji se glas čuo, Sina koji je uzeo ljudsku prirodu na sebe i ovaplodio se, i Duha svetoga. Cjelokupna naša vjera je otkrivenska, ona nije domišljena, izmišljena i izmaštana. Ona je Bogom otkrivena vjera i istina, koju nikad ljudski um ne može dosegnuti i te tajne dokučiti, osim kada nam to Bog otkrije – besjedio je vladika Metodije.
Naglasio je i da nas molitve Svetoga Jovana oslobađaju od onoga od čega je Hristos došao da nas oslobodi.
– A to su tri najveća neprijatelja ljudskoga roda, zlog trojstva: grijeha, smrti i đavola. Hristos je došao da nas od toga ropstva oslobodi. Onaj koji se toga ropstva oslobodi je istinski, slobodni i nebeski čovjek. Na to smo prizvani i molitvama Svetoga Jovana – istakao je vladika Metodije.
Starješina hrama, protojerej stavrofor Milan Stanišić kazao je da je izgradnja ove svetinje bila i čast i obaveza pred precima, rodu i vjeri.
– Naša obeza bila je da obnovimo i sagradimo hram koji će svojom toplinom približavati ne samo ljude nego i sela jedno drugome: Sutivan, Potkrajce, Kisele vode, Nedakuse, Lećevišta, Kneževiće, Orahovicu, Unevinu, Metanjac, Konatare, kao i ostala mjesta. Po predanju, u nekim od tih mjesta postojale su bogomolje ali ih je vrijeme odnijelo. Za nas i našu parohiju ovo je veliki praznik. Saborno ga proslavljamo. Imamo blagoslov da Hram Svetog Jovana krasi naše mjesto i da se u njemu Bogu molimo i oko njega sabiramo danas i u sve vjekove vjekova – poručio je protojerej Stanišić.
