(FOTO) Loš put iseljava narod iz Mioča

U podnožju planine Lise sa njene jugoistočne strane prostire se selo Mioče. Osamdesetih godina dvadesetog vijeka bilo je jedno od naprednijih sela u Mjesnoj zajednici Kanje, pa i šire i imalo stotinak domaćinstava sa preko četiri stotine žitelja i više od 50 učenika od prvog do osmog razreda.

Sa industrijalizacijom grada mnogi sa tog područja našli su zaposlenje u bjelopoljskim firmama.

– Pojedini su svakodnevno iz sela putovali na posao i posle završene smjene se vraćali. Iako je prevoz bio redovan ubrzo su putovanja zamijenili podstanarskim životom. Bilo je to srećno vrijeme pa su mnogi ili sagradili kuće u gradu ili dobili stanove od firmi u kojima su radili. Tako je polako selo počelo da se osipa i da se smanjuje broj stanovnika – kaže Brane Gačević, iz susjednog sela Dobrinje.

Danas u selu Mioče nema više od dvadesetak aktivnih domaćinstava i ona su uglavnom staračka, a u školskim klupama je tek par đaka od prvog do devetog razreda.

– I umjesto da se ide naprijed i da selo bude jako i živo, ono polako doživljava sudbinu ostalih seoskih područja na sjeveru Crne Gore. Brojni su razlozi za to, a prije svih loša saobraćajna infrastruktura. Asfalt koji je rađen prije više od dvadeset godina do seoskog groblja je potpyno uništen i propao i mnogima se ne mili ići njime i kola lomiti i svoj život stavljati u torbu što bi stari rekli – kaže mještanin Zdravko Konatar koji više od trideset godina svaki dan putuje do posla i nazad.

Mladić koji svako jutro u pet sati kreće iz kuće da bi kao vozač lokalnog autobuskog prevoznika dovezo autobus do Kanja za učenike i radnike, zna najbolje u kakvom je stanju put od Kanja do Mioča.

Putna infrastruktura ključna za opstanak

Da je putna infrastruktura ključna za opstanak sela i žitelja u njemu kaže i Mišo Kosović, ugledni poljoprivredni proizvođač i farmer iz Mioča. Marljivim, upornim danonoćnim radom stekao je odlične uslove za život u selu. Baveći se teškim poljoprivrednim poslovim uspio je da odgaji i školuje svoju djecu, stvorio je farmu od tridesetak muznih grla. Kroz projekte i kredite nabavio svu potrbnu mehanizaciju za lakši rad i obrađivanje zemljišta.

– I taman kad sam sve to stekao i razvio farmerski život, najveći problem je kako svakog jutra do mljekare otpremiti više stotina litara mlijeka jer ovakav put je samo put bez povratka. Da li će mljekara doći i kako će se spustiti do Kanja su moja svakodnevna briga.

Mislio sam da će sve biti bolje, da će nas Opština i država pomoći, stvoriti uslove dostojne života i rada na selu... Izgleda da je sve ostalo samo nada – kaže Kosović.

– Moram poraniti jer mi treba sat vremena do posla, a znajući da je put nikakav moram strogo voditi računa kuda vozim da ne bih ostao bez točka, kočnica...Rupe su svuda po putu, ne znam kojom stranom da idem, uvijek Boga molim da se ne sretem sa drugim autom, jer ne znam kako bi se mimoišli – priča on, dodajući da led i snijeg zimi još više otežavaju kretanje.

– Moram stavljati lance i opet Boga molim da se s nekim ne sretnem, jer ni ja ne mogu nazad ni taj se zaustaviti – kaže Konatar, dodajući da svoj posao voli i sa ljubavlju i pažnjom ga odrađuje, jer zna da mnogi od njega zavise, učenici da na vrijeme dođu na časove, radnici da stignu na posao a i ostali putnici da završe svoje obaveze.

– Mogao sam i ja dići ruke i otići trbuhom za kruhom, ali vezan sam za svoje ognjište, svoje selo i ono mi je draže od bilo kakvih privilegija i udobnog života. Zato sam i posvećen toliko svom poslu i svom zavičaju. Uvijek pomislim biće bolje, nešto će se promijeniti na bolje za ovo malo stanovnika što je u selu ostalo – kaže Konatar apelujući u ime komšija na lokalnu i državnu vlast da se okrenu selu i seljaku, da ga pomognu jer bez jakog sela nema ni jake države.

– Ako se što ne promijeni vrlo brzo će i ovo malo što nas je ostalo poći u svijet, jer ovako više nije moguće funkcionisati – kazao je Konatar.

Lokalna vlast da ispuni obećano

Sporazumom koji je potpisan između građana sela Dobrinja i lokalne vlasti povodom otvaranja privremenog prihvatilišta za napuštene pse u tom mjestu jedan od uslova je da se sanira put od Kanja do Kapele u Mioču.

– Povodom ovog i ostalih problema koje treba sporazumom riješiti u naredne tri godine molimo lokalnu vlast da se drže obećanog i potpisanog, jer u suprotnom doći će do jednostranog raskida sporazuma i tražićemo pravdu na sve moguće dozvoljene načine – kaže grupa građana iz sela Dobrinja.

Nadamo se da do toga neće doći i da će vlast naći način da se taj putni pravac sanira i dovede u pristojno stanje, apeluju mještani.