Troje mještana Donjih Rsojevića koji žive na dijelu makadama ka Željezničkoj stanica Slap platili su 30 eura za nasipanje puta dužine oko 400 metara. Navode da put nije asfaltiran, da je u lošem stanju, da im stvara svakodnevne probleme, te da su bili prinuđeni da ga urede prije kiša.
Milorad Koljenšić ističe da je problem sa putem star nekoliko decenija, da su kuburili sa željeznicom, sa lokalnom samoupravom, pisali zahtjeve, ali da nijesu dobijali odgovore.
– Iz Uprave za puteve Opštine Danilovgrad su prije četiri-pet godina izlazili na teren, rečeno je da je put užasan, da on nije bio planiran u budzetu te godine, ali se sve na tome završilo do dana današnjeg. Kada je na mjesto predsjednika Opštine došla Zorica Kovačević, slao sam tri dopisa, ali nije bilo nikakvog odgovora. Zbog toga smo riješili da o svome trošku malo saniramo put. Angažovali smo kamione da prospu šljunak i tamponiramo put. Čekali smo da vidimo da od toga da se put napravi nema ništa i riješili da ovo uradimo sada, jer ne smijemo čekati jesen – kazao je Koljenšić naglašavajući da je ovo jedina željeznička stanica od Bara do Podgorice i dalje prema Nikšiću gdje nema asfalta.
– Kada su kiše putnici idu šinama, jer se ne može proći od vode. Kada se remont željeznice radio prije skoro 15 godina, korišćen je ovaj put za doturanje materijala i ti teški kamioni su napravili još veću štetu. Zatim su mijenjani dalekovodi i dodatno je uništen. Šteta na autu me godišnje košta 300 eura, gase nam se auta od kiše – ističe Koljenšić.
On navodi da je asfaltirani put kroz Donje Rsojeviće koji vodi do makadama urađen prije 40-50 godina, u jako lošem stanju tako da su i njega krpili iz svojih sredstava i dodaje da je put od Gorice do Manastira Ostrog potpuno zarastao u travu i žbunje, te da se smeće baca na sve strane.
Čedomila Pavićević kaže da je i ranije plaćala popravku puta, te da imaju problema i sa vodom koju su takođe doveli u svojoj režiji.
– U svojoj režiji sam 1992. godine nasula ovaj put. Nikome nijesam ni rekla šta ću da uradim, niti sam od koga tražila da mi pomogne. Platila sam i angažovala kamione, ali to je bio sitan pijesak pa je brzo propadalo. Kasnije su iste te godine iz Opštine prosuli dva-tri kamiona puta. U projektu od prije 50 godina bilo je planirano da se asfaltira put od željezničke stanice do Brijestova. Kasnije smo 2018. godine slali dopise i zahtjeve Opštini da nam asfaltiraju put. Vidimo da nema nikakvih odgovora, pa smo riješili da malo put saniramo. Moramo ovuda svakodnevno da prolazimo, tako da stalno uništavamo auta. Prije dvije godine smo skidali sredinu puta, kopali smo krampama izbočine da nam ne bi kačila auta – istakla je Pavićevićeva.
Ona kaže da su vodu u većem dijelu o svome trošku doveli, platili su po 800 eura ne računajući rad u kojem su učestvovali, a sada ni nje nemaju, tako da zna da je ne bude po cijeli dan.
Mještanin Mitar Pavićević kaže da su sada angažovali samo četiri kamiona, kako bi popunili dublje rupe da se može proći, te da bi trebalo od 15 do 20 kamiona.
– Zajedno smo nas troje uložili pare da saniramo put. Prinuđeni smo bili da malo ga malo sredimo. Ovo je prilazni put ka stanici Slap koji je trebalo davno da se asfaltira i prije 25, 30 godina. Pet-šest kuća gravitira ovim zaseokom. Svake godine imamo problema oko puta koji sami radimo i popravljamo, a na deset kilometara smo od centra grada. Kada padnu kiše velike su lokve, vode do koljena ima, stalno rizikujemo da nam se auto ugasi. Redovno plaćamo račune, čak nam je voda skuplja nego u Podgorici, a o svome trošku smo je doveli – naveo je Mitar Pavićević.
Коментари (1)
Оставите свој коментар