Selo Mokro nalazi se sa zapadne strane planine Vojnik, iznad rijeke Pridvorice i jedno je od tri koje obuhvata Mjesna zajednica Šavnik. Druga dva su varošica Šavnik i naselje Gradac. Mještanin Milisav Čvorović, kaže da je Mokro nekada bilo puno stanovnika, đaka i oko sto radnika koji su radili u nekadašnjim preduzećima PTP "Sinjajevina", Ciglani, PTK, pekari, prodavnici.... Škola je, kaže Čvorović, zatvorena prije više od deceniju, a broj stalnih stanovnika se drastično smanjio.Po popisu iz 1948. godine u Mokrom je bio 281 stanovnik, a sada ih zimuje svega 28.
– Sela Mokro, Gradac, Miloševići i Bijela nekada su činili opštinu Bijela, čije je sjedište bilo u Miloševićima gdje se nalazila i škola koja je srušena 2012. godine. U selu Mokro područno odjeljenje brojalo je 12 đaka. Tokom vremena došlo se do jednog đaka, nastavnika i poslužitelja. Područno odjeljenje zatvoreno je prije 12 godina – kaže Čvorović za "Dan" i dodaje da u selu trenutno imaju četiri osnovaca koji se školuju u Šavniku.
On kaže da u Mokrom najviše ima vikendaša, a da su od mnogobrojnih stočara ostala samo dva.
– Ranije je svaka kuća imala od 20 do 100 ovaca i po desetoro govedi. Katun je bio blizu, na Poljicima, na Vojniku. Danas u Mokrom ni jedna kuća ne drži ovce – kaže Čvorović i dodaje da je jedan od problema i što se momci ne žene.
– Ima oko deset momaka koji su ostali da održavaju svoja imanja ali se ne žene, a zna se da je žena stub kuće. Stoga postoji bojazan da se i ovo selo kao i mnoga druga ne ugasi – ističe Čvorović.
Kaže da nemaju problem sa strujom, da su vodovodo dobili 2007. godine, ali je problem slab internet i to što u selu nemaju propdavnicu.
– Ovdje su uglavnom staračka domaćinstva i bilo bi nam puno lakše da ne moramo po namjernice ići u Šavnik koji je udaljen osam kilometara – kaže Čvorović i dodaje da je Mokro jedino selo koje nema kilometar asfalta.
Njegov komšija Mirko Čvorović kaže da sedamdeset godina živi u selu Mokro, tačnije u zaseoku Nakučita greda koji se nalazi na 1020 metara nadmorske visine.
– Ovdje je od 1955. do 1958. godine bila Ciglana koja je dobro radila. Oko 100 radnika tada je bilo zaposleno iz sela Gradac, Mokro i Miloševići. Postojala je Upravna zgrada u kojoj je bila kuhinja i spavaona za radnike. Tada je bila i pekara u selu, a danas je nema u cijeloj opštini. Kada se zatvorila Ciglana, zatvorena je i pekara, a radnici su ostali na selu da se bave poljoprivredom – priča Čvorović i prisjeća se žičare koja je bila aktivna 1958. godine kada je počelo ispitivanje terena za gradnju brane na Komarnici.
– Na dnu sela, u mjestu Sige, bilo je gradilište i tu su bile kuhinja i kancelarije.Žičara je išla do Vojnika, do vrha Jaslike, i koristila se za prenos materijala i radnika. Mjerile su se količine vode i kako se ponašaju u svakom periodu tokom godine. Radovi su trajali tri godine – kaže Čvorović.
On smatra da se ljudi "kada jednom namirišu asfalt" teško vraćaju selu, te da država treba da bolje podrži selo.
– Sama činjenica da nigdje nemamo asfalt sve govori. Država treba da one koji su ostali na selu pita šta im treba ako misle da se selo održi. U suprotnom, otići će i oni što su ostali – podvlači Čvorović.
