Tamo nije otvorena nijedna fabrika iako su svi politički subjekti u svojim programima instaliranje proizvodnih pogona i novih radnih mjesta, kao i valorizaciju raspoloživih prirodnih i drugih resursa knjižili kao osnovne prioritete. Izostalo je preispitivanje zašto je u tranzicionim procesima, nakon privatizacije fabrika na Rudešu, došlo do potpunog uništavanja brojnih privrednih kolektiva. Bivši radnici tvrde da je minulo vrijeme pokazalo da je na sceni konstantno poigravanje po pitanju oživljavanja beranske privrede.
– Tokom tranzicionih procesa neko se, preko neuspjelih privatizacija, poigravao sa Beranama i bivšim radnicima od kojih su mnogi otišli na onaj svijet krajnje poniženi i uvrijeđeni. Očekivali smo poslije svega da će se bar nakon političkih promjena u Crnoj Gori, uraditi nešto bitnije po pitanju stvarnja uslova za otvaranje proizvodnih pogona, međutim od toga do sada nije bilo ništa, što je zaista poražavajuće. Potencijala ima, ali očigledno je da neko ne želi ili ne umije da u Beranama pokrene privredu sa mrtve tačke. Da stvar bude još gora niko iz nadležnih institucija nije pokrenuo pitanje odgovornosti zašto su brojne bivše fabrike prepuštene konstantnom propadanju – kaže za "Dan" Veselin Radičević, predstavnik bivših radnika.
Nekadašnji direktor Fabrike celuloze i papira Milić Joksimović tvrdi da se Berane u socijalizmu, kada su radile brojne fabrike, za razliku od današnjih dana, prepoznavalo po ekonomskoj razvijenosti.
– Sjećam se vremena kad je Berane išlo uzlaznom razvojnom linijom i kad je bio treći gradu u Crnoj Gori po stepenu razvijenosti. Bile su to zlatne i srećne godine kad su svi živjeli dobro, i to zahvaljujući fabrikama koje su radile punim kapacitetom. Da je bilo političke i druge volje te fabrike su mogle i danas da rade. Međurim, neko je, kao produžena ruka centara moći, sahranio beransku privredu, bez želje da išta uradi za dobrobit ovog naroda, čime je Berane poslato na začelje ekonomske razvijenosti u Crnoj Gori – naglasio je Joksimović.
Bivši radnici smatraju da se u cijeloj priči oko oživljavanja privrede u Beranama radilo samo o deklaratuvnim zalaganjima.
– U Beranama je u proizvodnji nekada radilo oko 10.000 radnika, a danas svega par stotina. To je jasan polazatelj da su sve priče oko pokretanja privrede bile samo populističke – konstatuju bivši radnici.
