No, i pored toga najave koje su se mogle čuti minulih godina da će zainteresovani investitori doći u Berane i ponovo pokrenuti proizvodnju u tamošnjem rudniku ostale su samo mrtvo slovo na papiru. Takođe, obećanja koja su dolazila iz Vlade Crne Gore da će se pružiti određena pomoć za ponovno aktiviranje rudnika, koji je otvoren šezdesetih godina prošlog vijeka, nijesu pretočena u djelo. Sve se to dešava iako se zna da je Rudnik mrkog uglja u vrijeme socijalizma uspješno radio upošljavajući i do 600 rudara. Krize u ovom kolektivu počele su devedesetih godina prošlog vijeka, da bi kasnije rudnik bio prepoznat po brojnim štrajkovima rudara, obustavi proizvodnje, propadanju i devastaciji opreme i neuspjelim privatizacijama. A da se, zaista, radilo o velikom privrednom gigantu na sjeveru Crne Gore, govori podatak da je februara 2001. godine procijenjena vrijednost ovog rudnika, koju su uradili i usvojili skupština akcionara i fondovi, iznosila oko 12,5 miliona tadašnjih maraka. U to vrijeme mijenjali su se vlasnici, s tim što su se najduže zadržale određene firme iz Slovačke. Nakon uvođenja stečaja i upućivanja rudara na biro rada, 2004. godine rudnik su pokušavale da kupe neke renomirane inostrane kompanije, da bi 2007. godine poslije desetak neuspjelih licitacija to pošlo za rukom grčkoj kompaniji Balkan enerdži, vlasnika Viktora Restisa. Grčka kompanija rudnik je kupila za milion i po eura. Grci su prilikom potpisivanja kupoprodajnog ugovora obećali da će proizvodnja u jami "Petnjik" početi u roku od pola godine. Isticali su da će uložiti oko 20 miliona eura u proizvodnju i sto miliona eura u izgradnju termobloka snage 110 megavata. Najavili su i otvaranje novih radnih mjesta, ali od svega toga nije bilo ništa. U međuvremenu rudniku je, zbog nagomilanog duga od 250.000 eura, isključena struja, što je izazvalo potapanje jame "Petnjik", a to je dodatno iskomplikovalo tešku situaciju u ovom nekad uspješnom privrednom kolektivu.
Rudnik u Beranama je od grčke kompanije Balkan enerdži 2014. godina preuzelo preduzeće Metalfer iz Sremske Mitrovice. Tada je u rudniku pokrenuta proizvodnja i to nakon desetogodišnjeg zastoja. Rudnik je poslije toga upošljavao i do 150 radnika koji su radili u tri smjene. Proizvodnja je prekinuta prije skoro pet godine, kada su radnici upućeni na biro rada. Kao glavni razlog za obustavu proizvodnje navedeno je to što gubitke rudnika u Beranama godinama pokriva vlasnik iz Srbije. Zbog višemjesečnog kvara na staroj trafostanici, rudnik je od 11. novembra 2022. godine bez struje, zbog čega su podzemne vode u potpunosti ugrozile jamu "Petnjik".
A da od pokretanja proizvodnje nema ništa konkretno, potvrdio je nedavno u izjavi za "Dan" i izvršni direktor rudnika Nikola Šćekić, navodeći da je to velika šteta ne samo za Berane nego i za čitav sjever Crne Gore.
– Na veliku štetu svih nas, nije se došlo ni do kakvih konkretnih rješenja, tako da o pokretanju proizvodnje još uvijek nema ništa – naglasio je Šćekić.
Ni u Opštini Berane nemaju nikakvih informacija kakva je dalja sudbina rudnika, a bivši radnici tvrde da je na sceni maćahinski odnos države prema beranskoj privredi.
– Ako se sagledaju sva minula dešavanja u rudniku, lako će se uočiti da je i u ovom kolektivu primijenjena isprobana metoda kojom su, kroz stečaj, uništena sva moćna preduzeća – zaključuju bivši rudari.
