Mitropolit Joanikije podsjetio je da je ktitor hrama mještanin Zoran Đerković, koji živi i radi u Beogradu, te da je ovu crkvu podigao za dušu svog prerano preminulog brata Srđana. Dodao da se pri gradnji ove svetinje razmišljalo o tome da hram ne bude sagrađen samo u slavu Božiju, kao i svaki drugi hram, nego i u spomen na bratsku ljubav koja je, kako je naveo, danas sve potrebnija.
– I, evo, podiže se ovaj sveti hram u slavu Božiju, koji ima i taj pečat bratske ljubavi. I ovo neka nam posluži za pouku. Sve što činimo, trebalo bi da ima pečat ljubavi Božije i bratske ljubavi na našim djelima. Da ništa ne činimo iz mržnje, iz zavisti, iz pakosti ili nekog zlopamćenja ili nečega drugoga, nego da sve činimo u slavu Božiju i sa bratskom ljubavlju. Kad se tako nešto čini, ta djela imaju veliku vrijednost, i za naše spasenje, ali ostaju i za pamćenje. Imaju vječnu vrijednost – kazao je mitropolit Joanikije.
On je istakao da će ovaj hram, bez obzira što nije velikih dimenzija, imati toliko širine, prostranstva i bogatstva da sve ljude koji se budu u njemu okupljali, zakrili i nahrani Božijom ljubavlju.
– Neka bude sa srećom. Neka ovaj hram bude za slavu Božiju i za spomen bratske ljubavi između Zorana i Srđana. Neka bude za pokoj Srđanove duše, ali i za zdravlje Zoranovo i njegove porodice i njegovoga potomstva i na radost svima nama – naglasio je vladika Joanikije.
Mitropolit Metodije zablagodario je mitropolitu Joanikiju na službi i lijepim riječima, a ktitora ovog svetog hrama Zorana Đerkovića odlikovao je najvišim odlikovanjem Eparhije budimljansko-nikšićke – medaljom Svetog velikomučenika i pobjedonosca Georgija prvog stepena, za pokazanu ljubav i dobročinstvo prema svojoj Svetoj crkvi, a naročito prilikom izgradnje hrama Svetih Sergija i Vakha u Đulićima kod Andrijevice.
