Starica Dušanka / -Milovan Novović

Podno Bjelasice živi jedna od nastarijih Bjelopoljki: Dušankinih devet i po decenija dostojanstva

Imam sina i dvije kćerke i naslednike od pokojne kćerke i sina. I znam, kako da ne znam, svima imena, jer oni dolaze u Prijeloge, pa ih vidim i pomilujem. Predivan je osjećaj vidjeti ih na okupu, priča Dušanka koja ima je jedanaestoro unučadi, četrnaest praunučadi i dva čukununučeta

Podno obronaka Bjelasice, u živopisnom selu Prijelozi živi Dušanka Nedović, jedna od najstarijih žiteljki ne samo ovog kraja, već i okolnih sela bjelopoljske i beranske opštine. Devedestpetogodišnja starica provodi dane sa snahom Mikom, dok joj je ostala rodbina rasuta po svijetu, ali ih željna nije jer je redovno obilaze. Besprekornim držanjem i visprenošću prkosi godinama i mukotrpnom radu gorštaka naviknutih da život ide dalje i da se ne treba osvrtati u prošlost. Nerijetko i s grčem na licu oživi duboku ranu na srcu koju preboljela nije otkad je sahranila sina i kćerku, ali, kaže, život treba i mora da ide dalje, a bol zbog gubitka ostaje doživotno.

I pored činjenice da će za koju godinu obilježiti vijek života, zna imena svih svojih naslednika. A njih, je kako navodi, srećom, puna kuća.

– Imam sina i dvije kćerke, i naslednike od pokojne kćerke i sina. I znam, kako da ne znam, svima imena, jer oni dolaze u Prijeloge, pa ih vidim i pomilujem. Predivan je osjećaj vidjeti ih na okupu i to se ne mjeri ni sa čim, a bogami od ove moje male poljoprivredne penzije ostavim i po neki euro da im dam. Ili ispletem čarape od vune pa ih darujem. Valja se to – objašnjava Dušanka.

Živa enciklopedija, pamti sve, ali o svemu neće i da priča

Dušankin rođak i komšija Draško Mihailović i njegova supruga Nataša često obilaze vremešnu staricu s kojom se, kako ističu, milina sresti i razgovarati.

– Mirnoćom i dobrotom prosto plijeni i prava je milina biti sa njom. Ona je istovremeno i živa enciklopedija, pamti sve, ali o svemu neće i da priča. Razumije ova naša savremena dešavanja i stalno nam govori kako se ranije teže živjelo, ali je bilo bolje – pričaju Mihailovići naglašavajući da je Dušanka gospođa, dostojnstvena i primjer svima.

Nabraja da ima jedanaestoro unučadi, četrnaest praunučadi i dva čukununučeta.

– Najsrećnija sam kad se okupe skoro svi i ovdje kod mene i Mike, koja mi je iako snaha bolja od ikakvog djeteta. Proživjela sam sve i svašta, nije bilo lako, ali ne želim da se prisjećam onoga što je bilo. Život je bio težak, moralo je puno da se radi. Da se podižu djeca. Radila sam i ženske i muške poslove. To se nije tada odvajalo... Izdizala stoka na katun na Bjelasicu. Sve sa ovih deset prstiju – prisjeća se na trenutak bremena koje je preturila preko svojih pleća.

Dušanka je rodom iz čuvene kuće Femića iz susjednog sela Brzava. U takođe čuvenu kuću Nedovića došla je prije skoro osam decenija kad je imala svega 16 godina. I kada bi mogla da vrati vrijeme ništa ne bi mijenjala, osim bola za djecom koji je bezvremen, ali čije duše i dalje žive u majčinom srcu.

Zdravlje je zasad dobro služi, može bez napora da čita, gleda program na televiziji. Jedino slabije čuje, a na predlog potpisnika ovih redova da je ponovo posjeti za pet godina i napravi reportažu povodom 100. rođendanan Dušanka sa osmijehom kaže: "Ko zna šta će do tada biti".