Ovaj zahtjev, koji su podnijeli Eko-tim, Centar za zaštitu i proučavanje ptica, Parkovi Dinarida, Da zaživi selo, EnvPro, Legalis i Crnogorsko društvo ekologa, bio je dio procesa javne rasprave o nacrtu Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine.
Ova informacija potvrđena je u izvještaju sa javne rasprave o nacrtu Prostornog plana koji je zajedno sa izvještajem o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu nadležno Ministarstvo dostavilo na saglasnost Agenciji za zaštitu životne sredine.
Ovaj rezultat predstavlja značajan korak u očuvanju biodiverziteta i prirodnih resursa Pljevalja. Ujedno, ovo je jedinstvena prilika za razvoj napuštenih sela koja gravitiraju gornjem toku rijeke Ćehotine.
- Pozivamo Opštinu Pljevlja da nastavi proceduru uspostavljanja parka prirode “Gornji tok rijeke Ćehotine”, u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode. Usvajanjem Prostornog plana Crne Gore stvoriće se svi neophodni preduslovi za formalizaciju zaštite. Pohvaljujemo i napore Opštine Bijelo Polje, koja sprovodi postupak zaštite dijela toka rijeke Ćehotine na svojoj teritoriji. Ova dva procesa su komplementarna i omogućavaju integralnu zaštitu rijeke Ćehotine, osiguravajući očuvanje kvaliteta vode u Otilovićkom jezeru, ključnom za vodosnabdijevanje stanovništva - ističe Milija Čabarkapa, izvršni direktor nevladine organizacije Eko-tim.
Zaštita prirode na ovom području ne isključuje održivi razvoj. Predložene zone omogućavaju održivo korišćenje resursa, razvoj poljoprivrede, turizma i infrastrukture, u skladu s važećim zakonodavstvom.
- Podsjećam na to da predložena površina Parka prirode ‘Gornji tok rijeke Ćehotine‘ obuhvata 1.323 hektara, od čega se preko 90% nalazi u III zoni zaštite. Ova zona omogućava održivo korišćenje resursa u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode, uključujući razvoj naselja, infrastrukture i poljoprivrede. To znači da zaštita neće ograničavati već će stimulisati razvoj lokalne ekonomije - navodi Čabarkapa.
Čak 99 odsto ovog područja je, kako kaže, u državnom vlasništvu, što eliminiše potencijalne konflikte s privatnom imovinom.
- Od ukupne površine, samo 10 katastarskih parcela u privatnom vlasništvu nalaze se u III zoni i ni na koji način nisu opterećene dodatnim restrikcijama u odnosu na postojeće zakonske odredbe. Dodatno, predložene administrativne granice Parka prirode i zaštitna zona ne zadiru u područja prepoznata kao nalazišta mineralnih sirovina, poput Otilovića, Maoča i Mataruga. Na taj način, zaštita ovog područja ne dolazi u konflikt s potencijalnom eksploatacijom uglja i drugim razvojnim planovima - ističe Čabarkapa.
