Donji Talum / D.J.

Romi iz beranskog naselja Donji Talum žive u nehumanim uslovima i gladni i žedni

Da su pripadnici RAE populacije najugroženija kategorija društva u Crnoj Gori pokazuje i primjer šezdesetak porodica iz beranskog prigradskog naselja Donji Talum.

Većina tih porodica, kako se može vidjeti na licu mjesta, živi ispod svakog socijalnog minimuma.

– Živimo u oskudici, gladni smo i žedni. Čekamo sa ispruženom rukom da se neko smiluje i udijeli nam nešto kako bismo preživjeli. Teško je da teže ne može biti – naglašavaju stanovnici Taluma.

Ističu da i pored brojnih pokušaja ne uspijevaju da prevaziđu nagomilane probleme i da bar približno stvore uslove za život nalik ostalom civilizovanom svijetu. Kažu da niko od njih nije u radnom odnosu i da preživljavaju skupljajući staro željezo, uz napomenu da među njima nije mali broj onih koji svakodnevno obilaze kontejnere kako bi pronašli nešto za jelo i tako nahranili svoje gladne duše.

– Mi Romi kao da nemamo pravo na život. Niko od nas ne može da se zaposli. Slušamo da se izdvaja velika pomoć za nas, međutim, ta pomoć do nas ne dolazi. Naša djeca su gladna i žedna, gola i bosa, dok neko uživa u izobilju. Ostaje nam da prebiramo po kontejnerima i da molimo Boga da ćemo tamo naći nešto od hrane – navodi Džafer Miljaimi, koji sa desetočlanom porodicom živi u trošnoj i krajnje neuslovnoj kućici na obalama Lima.

Primorani da prose

Među stanovnicima Donjeg Taluma nije mali broj onih koji se odlučuju da prose, čekajući da se neko smiluje i udijeli im milostinju.

– Ja i moja porodica nemamo nikakvih primanja. LJeti skupljamo otpadno željezo i tako zaradimo neku crkavicu, ali to ne može da podmiri naše najosnovnije potrebe. Zato nam ostaje da sa ispruženom rukom čekamo hoće li se neko smilovati i udijeliti nam nešto kako bismo preživjeli od danas do sjutra. Znamo da je zakonom zabranjeno da se prosi, ali mi to moramo da radimo. Moramo da prosimo, pa neka nas hapse, valjda će nam i u zatvoru dati nešto da jedemo – naglašava Romkinja, koja nije htjela da kaže svoje ime, ističući da se plaši od policije.

Romi sa Talum navodea da će samo rijetke romske porodice, kojih u Beranama ima znatan broj, moći da na pravi način proslave svoj najveći nastupajući praznik Đurđevdan. Kažu da to zbog nemaštine neće moći da urade. To potvrđuje i Denis Imeri, koji navodi da je sve manje onih koji u ovom naselju slave nešto na način kako se to nekada radilo.

– Zbog opšte krize, a i zbog nekih drugih stvari ovdje se sve rjeđe slavi i Đurđevdan i drugi praznici. Ja i moja porodica pokušaćemo da obilježimo predstojeću slavu ali to će biti skromno da skromnije me može biti, jer niko od nas nije u radnom odnosu – kaže Imeri, u čijoj porodici živi deset članova.

Romske porodice u Rakonjama traže krov nad glavom

Mještani Taluma navode da su minule zime teško mogli da savladaju hladnoću, s obzirom na to da je trošne kućice u kojima žive bilo teško zagrijati.

– Skapavali smo zimus od hladnoće. Djeca su se pokrivala ćebadima i tako gladna nijesu ustajala po cijeli dan. Sada su topliji dan ali djeca i dalje plaču i traže, a mi nijesmo u stanju da im pružimo ono najosnovnije – ističe Manoli.

Mještani Donjeg Taluma poručuju da treba uzeti od bogatih i udijeliti sirotinji, pa bi možda "i nama tada bilo bolje".

– Država treba da uzima od onih koji imaju previše i da od toga udijele sirotinji, poput nas. Od toga treba graditi kuće i za nas koji živimo u nehumanim uslovima. Ali uzalud pričamo, na nas niko glavu ne okreće – zaključuju oni.