Iako su nam komšije, Romi i Egipćani u Nikšiću žive uglavnom u odvojenim naseljima. Na području grada nalazi se nekoliko takvih naselja u kojima živi oko hiljadu Roma i Egipćana. Ograđeni kućerci, većina napravljena prije više od pola vijeka, kriju priče o teškom životu i dugogodišnjoj nadi o boljem. Mnogi su, poput šesnaestočlane porodice Špatolaj, sa Kosova u Nikšić doselili prije više od 20 godina i našli su mir, ali ne i "inkluziju" i "integraciju" o kojima se za sada ponajviše samo priča. Ernest Špatolaj nije imao mogućnost da se školuje već je, kako kaže u razgovoru za "Dan", njegova porodica uglavnom vodila bitku za preživaljavanje. Kaže da nije želio da sa ispruženom rukom traži nekome parče hleba ili novac, već je htio da radi, a jedina mogućnost koja mu se nudila bila je da bude grobar.

Ernest Špatolaj na radnom mjestu

-B.B.

- Imam 43 godine, a ovaj posao radim skoro 20. Nije fizički teško, ali jeste psihički jer svaki dan gledam tuđu muku, pa nerijetko i sam zapadnem u tugu i depresiju - priča Špatolaj.

Njegov posao u "Pogrebnom" nikšićkog Komunalnog preduzeća gotovo da nema radno vrijeme, nema ni beneficirani radni staž, a posao grobara ne podrazumijeva samo kopanje rake i sahranjivanje, već je opremanje pokojnika, otvaranje grobnice i nerijetko sakupljanje i pohranjivanje posmrtnih ostatka, a uz sve to ide i briga o čistoći groblja. Špatolaj ima brojnu porodicu, šestoro djece i troje unučadi, i svi žive u 54 kvadrata barake u naselju Gračanica. Kaže da se trudi da djecu školuje da ne bi radili posao koji on radi, ali je i njegov sin Šaban morao da radi jedino što mu se nudilo- da bude grobar.

-Ima 22 godine i završio je osnovnu školu, i za njega je ovo bila jedina mogućnost da nešto radi. Trudim se da ga odmijenim gdje god mogu, teško podnosi neke situacije sa kojima se susrećemo tokom rada. Uz sve to, imamo i drugih problema. Djeca su mi rođeni u Crnoj Gori ali još uvijek nemaju državljanstvo, tako je i sa unucima. Problem su i neuslovne barake u kojima živimo, ali nadamo se rješavanju tih problema - kaže Špatolaj.

Posao grobara u Nikšiću, potvrđuje rukovodilac "Pogrebnog" Veselin Đurović, uglavnom hoće da rade Romi i Egipćani, a zaposlena su četvorica, dok su iz redova domicilnog stanovništva dva radnika.

-To je izuzetno težak posao. Dešavalo nam se da konkurs za grobara bude otvoren dvije-tri godine - kaže Đurović.
Najveći poslodavac za Rome i Egipćane u Nikšiću je Komunalno preduzeće u kojem ih je zaposleno ukupno 45. Osim u "Pogrebnom", 39 ih je u "Čistoći", a dvoje u "Zelenilu". I te poslove jedino oni hoće da rade,čiste ulice, prazne kontejnere i uređuju javne površine.

Nardi Ahmetović

-b.b.

Direktor Centra za afirmaciju romske i egipćanske populacije Nardi Ahmetović kaže da je u obrazovni sistem u Nikšiću, prema sadašnjim podacima, uključeno oko 240 romske i egipćanske djece, od čega oko 220 u osnovnim, a dvadesetak u srednjim školama. Na visokom obrazovanju trenutno je samo Fana Delija koja završava magistarske studije.

Čiste ulice

-B.B.

Ahmetović ističe da je preko projekta "Helpa" sedam pripadnika Roma i Egipćana u Nikšiću dobilo mogućnost da 12 mjeseci rade kao medijatori, pet pri Domu zdravlja i po jedno pri Centru za socijalni rad i Birou rada. U organima Opštine jedno lice je zaposleno.

-Ključ problema je srednje obrazovanje i moramo svi naći načina da ih motivišemo da nastave školovanje. Neophodni su nam medijatori iz redova romske i egipćanske populacije u institucijama i ustanovama, kako bi svojim sunarodnicima pomogli da lakše ostvaruju svoja prava.Neophodno je ekonomsko osnaživanje, ali i promjena javne politike prema Romima i Egipćanima - smatra Ahmetović.