Podatak da na prostoru mjesne zajednice Vranještica tokom čitave godine živi dvadesetak stanovnika, raspoređenih u desetak kuća, jasno stavlja do znanja da pojedina mjesta na sjeveru Crne Gore ostaju pusta. Ovo živopisno mjesto, iznad Bara Kraljskih, prostire se na oko dvadesetak kilometara od Kolašina i tridesetak od Andrijevice, i sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka brojalo je oko 900 žitelja. To posvjedočava i predsjednik mjesne zajednice Rajo Đukić, koji tvrdi da su teški uslovi za život i zapostavljenost seoskih područja kumovali ovakvom stanju.

Rajko Đukić

Darko Jovović

– Ovdje su samo rijetki ostali vjerni zavičaju, dok se veći dio stanovništva preselio u neke srećnije krajeve. Nekada jaka gazdinstva preselila su se u prošlost, a momačke i djevojačke pjesme sve češće zamjenjuje zavijanje vukova. Čovjeka prosto uhvati muka kad se prisjeti kako je nekada bilo, a kako je sada. No, ovome se i ne treba čuditi kad se zna da nijesmo imali neke dugoročne programe koji bi spriječili nagli odliv stanovništva. Jednostavno, svi su mirno gledali kako narod, pritisnut težinom života, odlazi iz svog zavičaja, a da ništa nijesu preduzeli da na pravi način odgovore tako negativnim trendovima. Tačno je da se zavičajci vraćaju Vranještici tokom ljeta, ali zimu ovdje dočeka svega dvadesetak žitelja, što odaje, zaista, jednu zastrašujuću sliku – ističe Đukić.

Unutrašnjost nekadašnjeg školskog objekta

Darko Jovović

Priču o odumiranju Vranještice i propadanju nekadašnjih vrijednosti upotpunjuje ruinirana zgrada u centru sela u kojoj su nekada bile smještene škola i prodavnica.

– Početkom šezdesetih godina prošlog vijeka mještani su u Vranještici podigli novu školsku zgradu u kojoj je nastavu pohađalo preko 120 đaka. U zgradi je bila smještena i seoska prodavnica koja je ostvarivala promet koliko i prodavnice u gradu. Škola je prestala sa radom prije desetak godina, nakon čega se zgrada potpuno urušila. Urušio se i dotični objekat omladinskog doma, što sve zajedno govori gdje se danas Vranještica nalazi – priča Đukić, dodajući da godinama niko i ne pokušava da obnovi porušene objekte.

Mještani ističu da je najgora situacija u zaseoku Suva Gora gdje tokom zime ne dimi nijedna kuća, iako se zna da je u ovom mjestu nekada živjelo oko 200 stanovnika.

– Ljeti ljudi dođu u Suvu Goru, obiđu svoje kuće i imanja, ali tokom zime u ovom mjestu nema nikoga. Sve se to dešava iako je nekad ovo bilo selo uzornih domaćina, koji su u svojim torovima držali velike buljuke stoke. Svaka stopa zemlje se ručno obrađivala. U svakoj kući bivalo je dosta djece. Danas imamo samo muk i ništa više. Ko je kriv za tako nešto treba pitati one koji su poslednjih decenija vodili Crnu Goru, jer nijesu ništa preduzeli da se u našim selima održi kontinuitet života – ističe mještanin Vukašin Mojašević.

Živopisan kraj

Darko Jovović

A da se život u Vranještici, zaista, polako gasi uvjeriće se svako ko se uputi ka ovom selu, jer će ga dočekati brojne zatvorene kuće, čija vrata odavno stoje zaključana. Uz to, moraće, i pored tradicionalnog gostoprimstva ponosnih gorštaka, dobro da se namuči da bi došao do nekog sagovornika. Oni rijetki podsjećaju da danas u Vranještici više nema mlinova za žito, iako je nekada na tamošnjim rijekama radilo 13 vodenica.

– I njive i vodenice pripadaju prošlosti. A gdje nema oranica, nema ni života – poručuju rijetki mještani.