Preminuo je poznati Novljanin, ljekar humanista dr Đuro Musić, koji je ostavio veliki trag u rodnom Herceg Novom, Podgorici i Nevesinju.

Đuro Musić je rođen u Herceg Novom 1929. godine od oca Milana i majke Jelke Musić, u jednoj od najuglednih porodica tog vremena. Osnovnu školu je završio prije rata. Kao dječak od 15 godina učestvovao je u Narodnooslobodilačkoj borbi. Poslije rata bio je polaznik vojne škole, ali je zbog bolesti prekinuo školovanje. Završio je Medicinski fakultet i 1957. godine vratio se u rodni Herceg Novi. Radio je u Institutu u Igalu i u Vojnoj bolnici u Meljinama, piše portal RTHN.

Iz Herceg Novog prelazi u nikšićku bolnicu, pa u Titograd, odnosno Podgoricu, gdje je decenijama bio jedan od vodećih hirurga.

Bio je dugogodišnji ljekar FK Budućnost. Humanost velikog ljekara i čovjeka ostaće upamćena i po tome kada je sa ekipom fudbalskog kluba Budućnost kidnapovan u JAT-ovom avionu koji je letio na relaciji Podgorica – Dubrovnik – Beograd u noći 26. septembra 1981. godine. Umjesto na Surčin, avion je prinudno sletio u Larnaku. Dr Musić je bio među najzaslužnijim u akciji spasavanja putnika i posade. Otmičari aviona dozvoli su teško oboljeloj ženi i dr Musiću da napuste avion kako bi bio u njenoj pratnji do bolnice. Doktor Đuro Musić je, kada je izveo bolesnu ženu, na zaprepašćenje i divljenje i putnika i otmičara odbio da ide na slobodu već se vratio kazavši „ja se vraćam i dijelim sudbinu svoje ekipe“. Burno je taj njegov gest pozdravljen od fudbalera koje je predvodio tadašnji kapiten Petar Ljumović. Ubrzo se našao na slobodi jer je policija primorala otmičare da se predaju. Gest dr Musića je ostao upamćen i o njemu su pisale gotovo sve novine tadašnje zemlje. On je i tema knjige Buda Simononovića „Otmice“.

Dr Đuro Musić kao dobrovoljac, iako u zrelim godinama, priključio se pozivu dr Sava Bjelogrlića direktora nevesinjske ratne bolnice, da pomogne u zbrinjavanju ranjenika. U Nevesinju ostaje sedam godina, a u tom periodu obavio je oko 1.700 hirurških zahvata, spasavajući vojnike i civile. Poštovale su ga i mirovne misije koje su tamo boravile tih ratnih dana, posebno Španci.

Dr Đuro Musić je dobitnik najvećeg priznanja tog grada, Povelje opštine Nevesinje. Srpska pravoslavna crkva ga je za višegodišnju humanu djelatnost odlikovala Ordenom Svetog Save, a njegovi medicinski podvizi u Nevesinju i istočnoj Hercegovini ostaće najsvjetliji primjeri žrtvovanja i pažnje za čovjeka.

Doktor Đuro Musić je nosilac i više drugih međunarodnih i državnih odlikovanja i priznanja za rad u oblasti medicine, humanosti, značajnog rada u Udruženju boraca gdje je bio ugledni član i rukovodilac SOBNOR-a Crne Gore i jedan od glavnih članova OBNOR-a 1941-1945. Herceg Novi. Kao potpresjednik u Herceg Novom dao je veliki doprinos u očuvanju tekovina NOB-a.

O doktoru Đuru Musiću pisali su mnogi novinari, a Budo Simonović u svojoj novijoj knjizi, koja izlazi iz štampe za tri dana, posvetio je ovom humanisti iz Herceg Novog poglavlje „Čovjek nije koji se plaši“.

Musići su crkvi zavještali dvije kuće u hercegnovskom Starom gradu, zemlju u Meljinama, „dvije butige“ na pijaci sa magazinima, a četiri kandila poklonili su manastiru Savina...

Povodom smrti dr Đura Musića telegram saučešća uputio je predsjednik Herceg Novog Stevan Katić i, između ostalog, naveo „Herceg Novi, ali i Crna Gora i Hercegovina, ostaju siromašniji odlaskom dr Đura Musića, čovjeka koji je ljudskost, čestitost i humanost stavljao ispred svega ostalog. Svojim nesebičnim činjenjem za dobro drugih, u ratnim ali i godinama mira, dostojno je predstavljao najviše ljudske vrijednosti i ostao im vjeran do kraja života.“