Oni, između ostalog, tvrde, da šumokradice sa Kosova godinama, u kontinuitetu, vrše poharu šekularskih šuma.
– Svjedoci smo da su kosovski Albanci sa prostora Šekulara godinama odnosili na hiljade kubika najkvalitetnijeg drveta, a nadležni nijesu preduzimali ništa da se ta pljačka spriječi. O tome najbolje svjedoči i stanje u našem katunu Glođija gdje su praktično sva stabla posječena i može se vidjeti samo golet i brisani prostor. Bojimo se da su tako stvarani preduslovi da nam se ta teritorija otme i pridoda nekom drugom. Očigledno je da je ovdje neko u sistemu odgovornosti debelo zgriješio i da je krajnje vrijeme da država stane u odbranu naših posjeda – zajednička je ocjena mještana Šekulara.
Navode kako kruže glasine da sporazum o razgraničenju Crne Gore i Kosova predviđa da se državna granica pomjera duboko na teritoriju Šekulara.
– Prije razgovora o demarkaciji granica niko nije kontaktirao mještane čija se imanja nalaze u pograničnom pojasu. Bilo je prirodno da se prije bilo kakve inicijative razgovara sa stanovnicima Šekulara, jer oni najbolje znaju gdje su to davno utvrđene granice. To dodatno produbljava sumnje da su u pitanju mutne radnje i da nijesu neosnovane glasine da neko na ovakav način želi da teritorije Šekulara pripoji Kosovu. Na to ukazuje i činjenica da se neko sa područja Kosova, bez ikakve kontrole, drznuo da ulazi na našu teritoriju i nemilostrdno siječe crnogorske šume – ističu mještani.
Oni smatraju da je krajnje vrijeme da državni organi na odgovarajući način iniciraju izmjenu zakonskih odredbi koje se tiču nacionalne politike upravljanja šumama i dugim prirodnim bogatstvima. Tvrde da se Šekular zbog, kako su naveli, diskriminatorske politike koja je sprovođena prema mještanima suočava sa drastičniim iseljavanjem naroda i da ovi krajevi ostaju pusti.
– Koncesionari su svih ovih godina maksimalno devastirali Šekular je od strane koncesionara svih ovih godina maksimalno deva. Raubovani su raspoloživi resursi, a da lokalno stanovništvo od toga nije imalo nikakve koristi. To što se poslednjih godina dešavalo sa našim šumama je najstrašniju moguća poharu. Šumska mafija se obogatila dok su Šekularci zbog teških uslova života i maćehinskog odnosa države masovno napuštali svoj zavičaj. Zato je krajnje vrijeme da se ovakvoj praksi stane na kraj, a to se može postići jedino ako dođe do promjene zakonskih propisa u ovoj oblasti, na način što bi se prije svega vodilo računa o interesima i potrebama mještana, pa onda o svemu drugom – navode mještani.
Ukazuju da posebnu pažnju zaslužujue pitanje ko je i pod kakvim uslovima dobijao koncesije u šekularskim šumama.
– Koncesije na šume su dobijali uglavnom oni iza kojih su stajali centri moći. Tako se raubovanjem prirodnog bogatstva stvarao lanac ljudi kojima je bilo dozvoljeno da rade šta hoće, dok su mještani pored tolikog bogatstva postali sirotinja – ukazuju mještani.
