Tranzicioni procesi sahranili stare fabrike, a novih nema

Obećanja o oživljavanju privrede, otvaranju proizvodnih pogona i održivih radnih mjesta na sjeveru države u zadnje četiri decenije zauzimala su glavno mjesto u razvojnim strateškim dokumentima.

Međutim, raspoloživi podaci ukazuju da je nivo privrednih aktivnosti u ovom dijelu države sveden na minimum i da je broj nezaposlenih rastao iz godine u godinu. Ni nakon političkih promjena, koje su se desile 2020. godine, ništa ozbiljnije nije urađeno na revitalizaciji starih i otvaranju novih industrijskih kapaciteta iako su svi politički subjekti u svojim programima otvaranje proizvodnih pogona i novih radnih mjesta, kao i valorizaciju raspoloživih prirodnih i drugih resursa, knjižili kao osnovne prioritete. Izostalo je i preispitivanje zašto je u tranzicionim procesima, nakon privatizacije fabrika došlo do potpunog uništavanja brojnih privrednih kolektiva. O tome najbolje svjedoči Industrijske zona na Rudešu koja jasno ukazuju da u Beranama nije uspjela nijedna privatizacija privrednih kolektiva u kojima je nekada radilo blizu 10.000 radnika: Fabrika celuloze i papira, Fabrika kože "Polimka", Ciglana, Fabrika "Gumig" i Obodov pogon na Rudešu. Trenutno van funkcije je i Rudnik mrkog uglja, ugašeno je i Šumsko preduzeće, AD "Izgradnja", preduzeće "Agropolimlje", a Mljekara "Zora" radi sa minimalnim kapacitetima.

– Ništa se ne radi da se pokrene neki vid proizvodnje. Zvaničnici neće da shvate da Berane postaje mjesto odakle se konstantno odlazi, i mjesto u koje se rijetko ko vraća. Neće da priznaju da naša sela ostaju potpuno pusta i da su tajkunu za sebe prigrabili prirodna bogatstva, a uvoznički lobi sahranio privredu. Poručujemo da je kucnuo poslednji čas da se tajkunima stane na kraj i da se kroz valjanu razvojnu politiku Berane vrati tamo gdje mu je mjesto – kaže za "Dan" Vesko Radičević, predstavnik bivših radnika.

Neuspješne privatizacije dešavale su se i u Rožajama, pa je ova opština, i pored velikih prirodnih resursa, svrstana u jednu od najnerazvijenijih u Crnoj Gori. Podaci govore da u gradu na Ibru radi svega 16 odsto radno sposobnih ljudi, dok je tranzicionim procesima bez posla ostalo više od 5.000 radnika. Zatvoren je industrijski gigant "Gornji Ibar", zatim Trgovinsko i zemljoradničko preduzeće "Bisernica", Fabrika dekorativnog papira "Dekor", Fabrika mašinskih elemenata "Famod", Autoprevozno preduzeće "Transervis", fabrika "Kristal" koja je poslovala u okviru velikog zaječarskog sistema staklene industrije. Došlo je i do gašenja zemljoradničkih zadruga čija je imovina prepuštena propadanju.

Fabrika u Petnjici jedini svijetli primjer

Kao pozitivan primjer instaliranja proizvodnih pogona na sjeveru Crne Gore izdvaja se fabrika za proizvodu prateće opreme za dizel generatore koju u selu Lješnica, nedaleko od Petnjice, gradi vlasnik njemačke firme Tina – Energie Adis Ramdedović. Radi se o pogonu koji će u startu upošljavati tridesetak radnika različitih profesija. Kompletne troškove izgradnje fabrike, u iznosu od oko tri i po miliona eura, snosi Tina – Energie, koja se knjiži kao vodeća kompanija u Njemačkoj iz oblasti proizvodnje postrojenja za napajanje električnom energojom u vanrednim situacijama. Ramdedović obećava da će fabrika ubrzo početi sa radom, uz tendeciju da se proizvodni pogoni i dalje proširuju.

U vrijeme tranzicionih procesa u andrijevičkoj opštini zatvoren je pogon fabrike kože "Polimka". Sličnu sudbinu doživio je i pogon "Komovi", koji je poslovao u sastavu beogradskog "Soko Štarka". Fabrika ventilacione opreme "Termovent" upošljavala je 160 ljudi, privatizovana je od strane beogradske "Montaže", da bi nakon toga prestala sa radom. 2014. godine u bivšim pogonima "Termoventa" otvorena je fabrika za proizvodnju peleta pod nazivom "Biotel". Tada je rečeno da ovaj projekt, sa čistim ekološkim proizvodom, predstavlja investicioni bum. Međutim, fabrika je prije četiri godine zatvorena.Uugašeno je i preduzeće "Mermer" koje se bavilo trgovinom i ekspoatacijom mermera u dijelu planine Željevice. Sa radom je prestalo i trgovinsko preduzeće "1.maj", kao i andrijevičaka i konjuška poljoprivredna zadruga, dok su prilikom transformacije Šumskog preduzeća ugašene pojedine radne jedinice.

Izigran investitor iz Turske

U novembru 2017. godine, uoči lokalnih izbora u petnjičkom selu Bor otvorena je fabrika peškira. Najavljeno da će fabrika na Boru uposliti najmanje trideset radnika i da će njeni proizvodi preplaviti crnogorsko tržište. Međutim, fabrika je u okviru kompanije "Euro Bor", čiji su vlasnici tadašnji i sadašnji predsjednik SO Petnjica Mehmed Meša Adrović i turski biznismen Ismail Arslani, radila samo kratko. Investitor iz Turske je nezvanično izjavio da je obmanut i da mu biznis u Boru nije garantovao nikakvu zaradu.

– Vjerovao sam da će fabrika raditi, ali ispalo je da ništa ne funkcioniše kako treba. Ispalo je sve neozbiljno – navodio je Arslani nakon zatvaranja fabrike.

Predsjednik opštine Andrijevica Željko Ćulafić ističe da lokalna uprava, u granicama svoje mogućnosti preduzima sve neophodne mjere da inicira otvaranje proizvodnih kapaciteta. Međutim kako je naveo u svemu tome mora da postoji i veća podrška državnih organa.

– Pokazalo se da je, zahvaljujući pogrešnoj politici koju je država sprovodila poslednjih decenija, došlo, praktično, do gašenja privrednih aktivnosti u našoj opštini. Trudili smo se da damo doprinos da se napravi ambijent kako bi investitori došli u Andrijevicu ali, nažalost, do toga nije došlo. To ukazuje da se sa državnog nivoa mora dati znatno veća podrška da se konačno krene sa privrednim aktivnostima u našoj opštini – naglasio je Ćulafić.

Opasne hemikalije u krugu Industrijske zone na Rudešu

I pored zvaničnih potvrda da se u krugu Industrijske zone na Rudešu, gdje su nekad radile brojne fabrike, nalaze opasne hemikalija koje su korišćene u različitim proizvodnim procesima, javnost nije upoznata šta je urađeno po pitanju njihovog uklanjanja. Odgovora nema ni do današnjih dana iako je iz Uprave za inspekcijske poslove, tokom 2024. godine saopšteno da na pet lokacija blizu fabrika koje datiraju iz vremena SFRJ ima ukupno 110 tona zastarjelih hemikalija koje predstavljaju rizik od zagađenja i da ih je potrebno zbrinuti na adekvatan način.

Nu u Gusinju ništa nije urađeno da se pokrene proizvodnja u bišoj fabrici Tremoplast i Titeksovom pogonu, iako je nekada tamo radilo oko 200 radnika. U Plavu je pored uništavanja Hotelsko-turističkog preduzeća "Plavsko jezero", i likvidacije Šumsko industrijskog kombinata "Bor", došlo i do gašenja Obodovog pogona čime je u ovom gradu oko 1.000 radnika ostalo bez posla.Ugašen je i Titeksovog pogon na Murini u kom je radilo oko 400 zaposlenih, a fabrika protivgradnih raketa u Brezojevici nikada nije proradila.

– I dalje smo prinuđeni da slušamo priču kako u Plavu i Gusinju može dobro da se živi, a ništa se ne radi da se pokrene neki vid proizvodnje.Tužno je što su se svi privredni subjekti u opštinama na sjeveru preselili u prošlost, ajoš je tužnije što nema ni naznaka da će se nekadašnji pogoni ponovo staviti u funkciju – konstatuju iz Mreže nevladinih organizacija Plav.