To je zajednička konstatacija malobojnih stanovnika sela zvučnog imena u kom trenutno tokom čitave godine obitava svega nekoliko domaćinstava.
– Ponosni smo što se naše selo zove Japan. Drago nam je što se o crnogorskom Japanu čulo širom svijeta, ali smo nezadovoljni što, zbog neravnomjernog regionalnog razvoja, slabog ulaganja u sjever Crne Gore i niz drugih otežavajućih okolnosti, naše selo polako nestaje sa mape živih – sa sjetom u glasu ističu mještani potkomovskog Japana i podsjećaju da je njihovo selo nekada brojalo i preko 200 stanovnika.
– Iako je u posljednje vrijeme andrijevičkom selu Japan, koje je zbog svog imena dobijalo na publicitetu i izvan granica Crne Gore, proricana bolja budućnost, to se, gledajući trenutni broj njegovih žitelja, ipak, nije dogodilo. Naime, prošle zime, u ovom živopisnom i atraktivom mjestu ispod Komova, aktivna su bila svega četiri domaćinstva, dok ih je prije pet decenija bilo preko pedeset. To je poražavajuća slika koja ukazuje da se život u potkomovskom Japanu polako gasi – kaže za "Dan" Dragoslav Babović, stalni stanovnik Japana.
Njegove komšije tvrde da su iseljavanje stanovništva iz godine u godinu podsticali nedostatak radnih mjesta i slaba putna infrastruktura.
– Kad narod nema poslova, dobrih plata i odgovarajućih puteva on je prinuđen da odlazi u neke druge krajeve nadajući se da će tamo stvoriti bolje uslove za život. Umjesto da selo Japan, zbog brojnih pogodnosti i atraktivnog imena, jača na svim poljima, ono polako ostaje pusto. Da je bilo sreće, naš Japan bi danas bio crnogorski turistički brend i mjesto u koje bi se narod doseljavao, a ne iz kojeg bi se iseljavao. Umjesto toga, stihovi pjesnika koji kaže: "Umiru ljubavi i prijatelji, samo se zatvorene kuće množe", postaju realnost u našem Japanu – ističe mještanin Radenko Janković.
U cilju jačanja prijateljskih odnosa i uspostavljanja intenzivnije privredne i turističke saradnje, delegacija japanskih biznismena posjetila je prije nekoliko godina potkomovsko selo Japan. Nakon toga, država Japan je potkomovskom Japanu, u znak prijateljstva, poklonila pedeset sadnica japanskih trešanja, koje su zasađene u krugu Avanturističkog centra "Mojan". Mještani su se nadali da će posjeta japanskih privrednika inicirati razvoj njihovog sela i da će nakon toga za potkomovski Japan doći bolji dani. Međutim, kako navode, to se nije dogodilo.
– Radujemo se kako japanske trešnje cvjetaju i rastu u našem kraju, ali od njih se ne živi. Naroda nema da uživa u njihovom cvijetu i plodovima, niti djece da se igraju u hladu mirisnih krošnji. Zato država mora da nađe podsticajni model na osnovu kojeg bi narod ostao ovdje da živi. To je potrebno što prije uraditi, jer ovo više ovako ne ide. O našem Japanu, na koji su očigledno svi zaboravili, najbolje govore zatvorene kuće, zatvorena i zapuštena škola u kojoj su svojevremeno radila dva učitelja i vaspitavala brojne generacije učenika. U potkomovskom Japanu više nema djece, ni brojnih stada ovaca, ali ni momačke ni djevojačke pjesme koja se orila ispod Komova. Umjesto toga, ovdje dominira tišina i bojazan da će, pored svih obećanja, naš Japan ubrzo ostati bez stanovnika – zaključuju mještani potkomovskog Japana.
