Ti „mali zeleni ljudi" označili su početak ruskog rata protiv Ukrajine, koji je kulminirao invazijom punog obima 2022. godine, navodi ovaj britanski medij. Budućnost Krima je sada u centru mirovnog plana predsjednika Donalda Trampa.
Tačni uslovi njegovog plana nisu objavljeni, ali izvještaji sugerišu da bi SAD trebalo da de jure priznaju Krim kao legalni dio Rusije.
Za Trampa, južno ukrajinsko poluostrvo je „izgubljeno prije mnogo godina" i „nije čak ni dio diskusije" u mirovnim pregovorima.
Ali da se Zelenski odrekne Krima kao nedjeljivog dijela Ukrajine bilo bi nesavjesno, piše BBC.
Prema riječima poslanice opozicije Irine Geraščenko, „teritorijalni integritet i suverenitet je crvena linija za Ukrajinu i Ukrajince".
Tramp je istakao da „ako Volodimir Zelenski želi Krim, zašto se nisu borili za njega prije 11 godina kada je predat Rusiji bez ispaljenog metka?"
Ispaljeno je nekoliko hitaca, ali je Krim zaplijenjen na nišanu, piše BBC.
Putin je kasnije priznao da je smislio kako da preuzme ovu teritoriju na cjelonoćnom sastanku sa svojim zvaničnicima nekoliko dana nakon što je ukrajinski proruski lider svrgnut u Kijevu.
Krim je kamen spoticanja za Trampa
Za američkog lidera koji žuri da obezbijedi mirovni sporazum, Krim bi mogao da postane veliki kamen spoticanja.
Tramp je u pravu da su male šanse da Ukrajina povrati Krim u doglednoj budućnosti, a ona je u stvarnosti – de fakto – pod ruskom kontrolom.
Ali to je daleko od toga da se ova aneksija prizna kao legalna, navodi BBC.
Zelenski ukazuje na „Krimsku deklaraciju" Trampovog tadašnjeg državnog sekretara Majka Pompea iz 2018.godine.
Pompeo je rekao da su SAD odbacile „pokušaj ruske aneksije Krima" i obećale da će nastaviti dok se ne obnovi teritorijalni integritet Ukrajine.
SAD intenziviraju pokušaje da okončaju rat
Implikacija Zelenskog je da je Tramp tada podržao Ukrajinu i da bi toga trebalo da se drži sada.
Ako SAD odobre otimanje zemlje nepriznato od strane međunarodne zajednice kao legalno, šta bi to značilo za međunarodno pravo i principe povelje UN, pita se BBC.
Nekoliko nedjelja nakon što je počeo ruski rat u punom obimu, u Istanbulu je postojao početni predlog da se to pitanje stavi na stranu, kako bi Rusija i Ukrajina nastojale da ga riješe u narednih 10-15 godina.
Ideja nije zaživjela, ali je to bio način da se prevaziđe taj kamen spoticanja.
Zelenski je ograničen ukrajinskim ustavom
Zelenski je bio nepokolebljiv da nema moć da se odrekne Krima:
„Nema o čemu da se priča. To je protiv našeg Ustava", rekao je on.
Član 2 Ustava kaže da se suverenitet Ukrajine „proteže na čitavoj njenoj teritoriji" koja je „unutar njene sadašnje granice nedjeljiva i nepovrediva".
Svaka promjena na teritoriji Ukrajine mora da ide na nacionalni referendum, koji mora da odobri ukrajinski parlament.
Nije samo predsjednik Tramp taj koji ima problema sa Kijevom.
Rusija takođe vidi ukrajinski Ustav kao „prepreku" mirovnim naporima.
Ustavi se mogu mijenjati, ali ne dok je u Ukrajini vanredno stanje.
Odobravanje ilegalne aneksije Rusije ne bi bila samo crvena linija za Ukrajinu, već bi bio i zastrašujući presedan za zemlje poput Rumunije koje se graniče sa Crnim morem.
Presedan bi se osjetio daleko izvan Crnog mora, piše BBC.
Da li Rusija ima pravo na Krim?
Iz istorijskih razloga, Rusi odavno vide Krim kao dio svoje teritorije, a Putin je govorio o „živoj i neraskidivoj vezi" sa poluostrvom, sa njegovim crnomorskim odmaralištima i prijatnom ljetnjom klimom.
Ali Krim je zajedno sa ostatkom Ukrajine glasao za nezavisnost od raspada Sovjetskog Saveza 1991. Imao je status autonomne republike unutar Ukrajine i Kijev je dozvolio Rusiji da zakupi luku Sevastopolj kao bazu za Crnomorske flote.
Nakon aneksije 2014. Putin je pokušao da učvrsti rusku kontrolu nad Krimom, prvo mostom izgrađenim preko Kerčkog moreuza 2018. godine, a zatim osvajanjem kopnenog mosta duž obale Azovskog mora 2022. godine.
Putin je osjećao da ispravlja grešku nanijetu Rusiji kada je sovjetski lider Nikita Hruščov prenio Krim Ukrajini 1954. Rusija, kako je rekao, „nije samo opljačkana, već poharana".
Zašto je Putin napao Ukrajinu?
Krim je prvi put anektirala carska Rusija pod Katarinom Velikom 1783. godine i uglavnom je ostao u sastavu Rusije do odluke Hruščova.
Rusija i Ukrajina su bile sovjetske republike, tako da to nije bila velika stvar za Kremlj 1954. godine.
Više od polovine stanovništva Krima činili su Rusi, uglavnom zato što je prvobitno većinsko stanovništvo Krimskih Tatara bilo deportovano pod sovjetskim diktatorom Josifom Staljinom 1944. godine.
Tatari su mogli da se vrate na Krim iz egzila tek od 1989. pošto se Sovjetski Savez raspao, i sada čine oko 15 odsto stanovništva Krima.
Rusija je brzo organizovala referendum u martu 2014, ali ga je međunarodna zajednica odbacila kao lažan, a Generalna skupština UN usvojila je rezoluciju koja podržava ukrajinski suverenitet.
Međunarodni krivični sud presudio je da ruska aktivnost na Krimu predstavlja „okupaciju koja je u toku".
Refat Čubarov, predsjedavajući Medžlisa, tijela koje predstavlja krimske Tatare, insistira na tome da Ukrajina mora kategorički da odbije bilo kakav teritorijalni ustupak u zamjenu za mir.
„Krim je domovina autohtonog naroda krimskih Tatara i sastavni dio Ukrajine", rekao je on.
Krim možda nije jedini problem
Trampov mirovni plan još nije objavljen, ali prema različitim izvještajima i primjedbama američkih zvaničnika, Ukrajina bi bila obavezna da pristane i na druge teške ustupke.
Ruska okupacija skoro 20 odsto Ukrajine bila bi de fakto priznata iza postojećih linija fronta, što bi u stvari zamrznulo sukob u četiri ukrajinska regiona: Donjecku, Lugansku, Hersonu i Zaporožju.
To bi bilo potkrepljeno „snažnom sigurnosnom garancijom", prema pisanju američkog Aksiosa, vjerovatno podržanom „koalicijom voljnih" koja uključuje Veliku Britaniju, Francusku, ali ne i SAD.
Oni bi i dali obećanje da neće primiti Ukrajinu u NATO, iako bi mogla da se pridruži EU.
Sve američke sankcije bi bile ukinute, a ekonomska saradnja sa SAD poboljšana.
Aksios takođe sugeriše da bi Rusija vratila malu okupiranu oblast Harkovske oblasti i omogućila Ukrajini „neometan prolaz" rekom Dnjepar, dok bi SAD preuzele kontrolu nad nuklearnom elektranom u Zaporožju, koju je Rusija zauzela 2022. godine.
A tu postoji i dogovor između SAD i Ukrajine o podjeli profita od minerala, za koji se očekuje da će ukrajinski premijer Denis Šmihal zaključiti sa SAD do subote.
