Godinama unazad, Albanci su više voleli da čuvaju novac „ispod dušeka" – često u šali kažu, „pored kalašnjikova" – nego da ga polažu u banke. Ipak, ako Rama uspije u svom naumu, Albanija bi mogla postati prva zemlja na svijetu sa potpuno bezgotovinskom ekonomijom, piše Politiko.
Jedan od ključnih razloga za ovu inicijativu jeste ogroman obim neformalnih transakcija. Profesor ekonomije sa Univerziteta u Tirani, Selami Džepa, ističe da je eliminacija gotovine „apsolutni prioritet za zemlje sa visokom stopom neformalne ekonomije i destabilizujućim prisustvom ilegalnog novca u finansijskom sistemu". Međutim, kako dodaje, bankarski sektor i društvo još uvijek nisu spremni za ovakav korak.
Nepovjerenje prema bankama duboko ukorijenjeno
Većina Albanaca upravlja svojim finansijama van bankarskog sistema, insistirajući na gotovinskim plaćanjima gdje god je to moguće. Čak se i u turističkim vodičima često može naići na savjet: „Gotovina je zakon". I dok veći tržni centri i restorani prihvataju kartice, mnoge kafeterije, frizerski saloni, butici, pa čak i prodavnice – ne prihvataju.
Jedna anegdota iz prodavnice odjeće u centru Tirane to lijepo ilustruje: kada je novinar magazina Politiko pokušao da plati karticom, prodavačica je zbunjeno pitala: „Keš?" Slično se dogodilo i u taksiju i autobusu, gdje je kondukter samo odbrusio: „40 leka".
Prema izvještaju Evropske komisije iz 2024. godine, Albaniju koči „velika neformalna ekonomija", koja šteti konkurenciji, obeshrabruje investitore i umanjuje poreske prihode. Procjene govore da siva ekonomija u Albaniji čini između 29 i 50 odsto BDP-a.
Generalni sekretar Udruženja banaka Albanije, Spiro Brumbuli, izjavio je za Politiko da će vlada i institucije uskoro predstaviti plan za prelazak na bezgotovinsko poslovanje. Prvi koraci uključuju uvođenje gornje granice za kupovine gotovinom, povezivanje sa SEPA sistemom plaćanja EU do oktobra i pokretanje instant SEPA plaćanja.
Traume iz prošlosti i skupe banke
Nepovjerenje Albanaca prema bankama ima duboke korijene. Istraživanje Udruženja banaka pokazuje da tek 34% građana vjeruje bankama, dok Svjetska banka navodi da manje od polovine građana posjeduje bankovni račun. Iako Centralna banka tvrdi da 78% stanovništva ima pristup bankovnim uslugama, to je i dalje znatno ispod evropskog prosjeka od 96%.
Mnogi smatraju da banke ne nude dovoljno koristi, dok istovremeno naplaćuju visoke naknade. Profesor Džepa navodi da su kamatne stope za štednju niske, dok su za kredite visoke. Međunarodni transferi su skupi i često obeshrabruju dijasporu da šalje novac u zemlju. Prebacivanje 500 eura između domaćih banaka može da košta i do 50 eura, dok i druge transakcije imaju visoke provizije. Kursne razlike između leka i eura su takođe nepovoljne za građane.
Trgovci se žale i na provizije za kartične transakcije, koje mogu dostići 3,5%. Mnogi zbog toga preferiraju gotovinu – što im ujedno omogućava i izbjegavanje prijave prihoda i plaćanja poreza.
Guverner Centralne banke Albanije, Gent Sejko, odbio je da komentariše planove vlade.
Političke kritike i sumnje u uspjeh
Plan premijera Rame naišao je i na oštre kritike. Genc Polo, osnivač opozicione Demokratske partije i bivši potpredsjednik vlade, rekao je da zabrana gotovine djeluje „kao da kokoške gađate artiljerijom". On smatra da je riječ o „napadu na lične slobode zakonitih korisnika novca".
Polo predlaže kao alternativu pametniju regulaciju i otvaranje tržišta ka onlajn platformama i kriptovalutama. Po njegovom mišljenju, bezgotovinsko društvo neće značajno uticati na borbu protiv pranja novca.
Erald Kapri, poslanik iz opozicione partije „Prilika", smatra da se iza svega krije politička taktika. „To je još jedna od Raminih ideja za skretanje pažnje s pravih problema, kao što su korupcija i visoki troškovi života", rekao je za Politiko.
Piramidalne prevare i rana trauma nacije
Skepticizam javnosti dodatno pojačava i traumatično nasleđe iz postkomunističkog perioda. Nakon pada komunizma početkom 1990-ih, u Albaniji su nikle brojne finansijske firme i investicione šeme koje su obećavale enormne kamate – i do 19% – ali su zapravo bile klasične piramidalne prevare.
Do 1997. godine, mnoge od njih su propale, a građani su pokušavali panično da povuku svoj novac. Zemlja je ubrzo utonula u haos: došlo je do pobuna, oružanih sukoba i pljački vojnih skladišta. Poginulo je oko 2.000 ljudi, a izgubljeno je ukupno 1,2 milijarde dolara – što je tada iznosilo polovinu BDP-a. Ovaj period je uništio povjerenje u finansijske institucije i izazvao talas emigracije.
Ambiciozan plan – ali dalek put do cilja
Plan da Albanija postane bezgotovinsko društvo do 2030. godine je ambiciozan, ali daleko od izvjesnog. Njegov uspjeh zavisi od stvaranja dostupne, jeftine i sigurne digitalne infrastrukture – uključujući možda i digitalnu valutu centralne banke.
Iako je Centralna banka razmatrala uvođenje digitalnih valuta i tzv. „stabilnih kriptovaluta", još uvijek ne postoji konkretan plan. Bez jasne strategije, Rama bi mogao ostati samo na velikim idejama – dok građani i dalje biraju gotovinu u ruci.
