Na svom prvom predstavljanju, govorio je nesigurno, čitajući govor s papira, podsjeća Dojče vele (DW). Devet mjeseci kasnije, ovaj 42-godišnji politički novajlija postao je novi predsjednik Poljske.
U drugom krugu izbora 1. juna 2025. osvojio je 10,6 miliona glasova – rekord. Nakon polaganja zakletve 6. avgusta, Karol Navrocki se obratio Nacionalnoj skupštini u Varšavi samouvjereno, bez papira, retorički besprijekoran. Mediji već spekulišu da bi ovaj mladi i energični predsjednik mogao da postane lider cjelokupne desnice u Poljskoj i ugrozi poziciju 76-godišnjeg šefa PiS-a, Jaroslava Kačinjskog.
Donald Tramp i Roki Balboa
Sloganom „Poljska na prvom mjestu", Navrocki kopira Donalda Trampa, koji mu je poltički uzor. Predstavlja se kao „glas naroda" i želi da zaštiti obične ljude od „zlih elita", prije svega od liberalno-konzervativne vlade Donalda Tuska.
- Živim kao vi, jedan sam od vas - ponavljao je na mitinzima, obraćajući se prvenstveno stanovnicima sela i manjih gradova.
Kao čovjek iz naroda, osvojio je simpatije onih koji nisu (dovoljno) osjetili dobrorbit ekonomskog buma posljednjih decenija. Odrastao je u siromašnom radničkom naselju u Gdanjsku. Bio je uspješan juniorski bokser. Radio je razne poslove da bi finansirao studije istorije - čak i kao izbacivač. U kampanji se predstavljao kao „žestok tip" – javno je vježbao, nosio majicu sa natpisom „Novi Roki", aludirajući na filmskog heroja Rokija, boksera iz skromnih uslova koji pobjeđuje i uspijeva.
Priznao je i da je učestvovao u nasilnim sukobima huligana rivalskih fudbalskih klubova. Novinari su otkrili da je na prevaru došao do opštinskog stana od starijeg alkoholičara. Navodno je imao kontakte s ljudima iz podzemlja Gdanjska i neonacističke scene. Kao izbacivač u luksuznom hotelu u Sopotu, navodno je sarađivao s ljudima iz svijeta prostitucije. Navrocki je sve optužbe negirao i tužio medije. Do sada mu to nije naškodilo – presuda još nema, a građanski procesi u Poljskoj mogu da traju godinama.
Doktor istorije na specijalnom zadatku
Nakon studija, radio je u Institutu za nacionalno sjećanje (IPN), instituciji sličnoj njemačkom arhivu štazija. Doktorirao je na temi antikomunističkog otpora na sjeveroistoku Poljske. Iako formalno nestranački, nikada nije krio svoje desno-konzervativne i nacionalističke stavove. Zato mu je PiS 2017. ponudio da preuzme Muzej Drugog svjetskog rata u Gdanjsku i uskladi ga s partijskom linijom. PiS-u nije odgovarala postavka koja je isticala patnje civila širom Evrope. Navrocki je sproveo zadatak – otpustio je neposlušne zaposlene i izmijenio koncept u korist poljskog herojstva.
Nakon tog „testa lojalnosti", 2021. postaje direktor IPN-a i pretvara ga u instrument politike desničarske vlade.
Šta hoće, a šta neće Navrocki
Otac je dvoje djece, dok njegova supruga, po profesiji poreska inspektorka, ima sina iz prethodne veze. Navrocki se zalaže za „normalnu Poljsku". U tu sliku ne spadaju ni istopolni brakovi, ni seksualno obrazovanje u školama, ni liberalizacija prava na abortus. Oštro se protivi Zelenom dogovoru EU, paktu EU o migracijama i uvođenju eura. Najavio je i nastavak zahtijeva za ratnu odštetu od Njemačke.
Šta kažu mediji i stručnjaci?
Mediji ističu konfrontacijski ton njegovog inauguracionog govora i predviđaju brzi sukob s vladom Donalda Tuska.
- Brzo je prestao da glumi dobrodušnog oca nacije - komentarisao je glavni urednik lista Rzeczpospolita, Boguslav Hrabota.
Lijevo-liberalni nedjeljnik Polityka naziva ga „ekstremno desnim radikalom". Politikolog i istoričar Antoni Dudek ga je još u novembru nazvao „jednim od najopasnijih ljudi" u poljskoj politici. Navrocki ga, kaže, podsjeća na „buldožer" koji sve gazi pred sobom. A Dudek zna o čemu govori – godinama ga je posmatrao kao član Savjeta IPN-a.
