Merkel opisuje jedan sastanak s vicekancelarom Zigmarom Gabrijelom, ministrom vanjskih poslova Frank-Valterom Štajnmajerom i drugima. Tema je bila kako obilježiti razne okrugle godišnjice 2014. godine - naprimjer 25 godina od pada Berlinskog zida ili stotinu godina od početka Prvog svjetskog rata.
Gabriel je, piše Merkel, rekao kako se ne bi trebalo samo vraćati u prošlost, već razmišljati i o poukama iz povijesti za današnje probleme.
- Imate pravo, posebno kad se radi o Prvom svjetskom ratu. Nakon jugoslavenskih ratova devedesetih godina, moramo doprinijeti trajnom osiguravanju mirnog suživota na zapadnom Balkanu, tu još imamo mnogo posla - rekla je Merkel, piše Dojče vele.
Na drugom mjestu opisala je susret s Vladimirom Putinom, predsjedikom Rusije, a riječ je bilo i o našem regionu.
- Govorio je brzo, dijelom bez rukopisa, u kojem je vjerojatno većinu napisao sam, možda i svaku riječ - opisuje Merkel u svojim memoarima "Sloboda" (Freiheit), koji su u prodaji od 26.11.
- Najviše me uzrujavala njegova uvjerenost u vlastitu nepogrešivost: ni riječi o neriješenim sukobima pred njegovim vratima u Nagorno-Karabahu, Moldaviji i Gruziji, kritika intervencije NATO-a u Srbiji, ali ni riječi o strašnim zločinima Srba tokom raspada bivše Jugoslavije, ni riječi o razvoju unutar same Rusije - piše Merkel.
Kako podsjeća Merkel, u to vrijeme Slovenija i Hrvatska već su bile u EU, dok su ostale zemlje regije - Srbija, Makedonija, Bosna i Hercegovina, Kosovo i Albanija - bile u ovoj ili onoj fazi puta prema EU.
- Ali u našim razgovorima najviše su nas brinule trajne napetosti, prije svega između Srbije i Kosova, kao i unutar samih država, posebno Bosne i Hercegovine. Čak i te 2014. godine, stotinu godina nakon početka Prvog svjetskog rata, mir u regiji bio je krhak - piše bivša kancelarka.
Na opisanom sastanku, piše, predložila je da se zemlje zapadnog Balkana koje još nisu u EU okupe na skupu kako bi se ojačala njihova međusobna saradnja.
Štajnmajer je upozorio da bi to moglo izgledati neprikladno - da, s obzirom na njemačku istoriju, Berlin poziva na takve sastanke bez šireg dogovora u Evropi. Merkel se složila. Prvu konferenciju organizirala je Njemačka, ali uključile su se i druge zemlje. Tako je nastao takozvani Berlinski proces, za koji Merkel smatra da je "veliki uspjeh".
Prije svega su, piše, tamo dogovarani konkretni projekti Europske komisije i država regije - infrastrukturni projekti, ured za saradnju mladih RYCO i privredna saradnja.
- Dobro je što nismo čekali dok sve te zemlje ne postanu dio EU kako bismo pronašli modele saradnje - ocjenjuje Merkel. Ipak, kratko poglavlje zaključuje time da ima još mnogo problema:
- Bila sam i ostala uvjerena da jedino članstvo svih država zapadnog Balkana u EU može osigurati trajan i miran suživot u regiji. Koliko god da je put do tamo trnovit, njime se mora ići - napisala je ona.
U poglavlju "Uspjećemo" (Wir schaffen das) – što je najpoznatija izjava Angele Merkel kojom je bodrila javnost dopuštajući ulazak stotinama hiljada izbjeglica – ona podsjeća da su u Njemačku i prije tog talasa kao tražitelji azila dolazili građani Srbije, Makedonije, Crne Gore, BiH i Albanije, kojima nije trebala viza za ulazak u šengenski prostor.
Dogovor koji je postigla s Turskom 2016. godine, da ta zemlja zadrži migrante u zamjenu za milijarde evra iz Brisela, Merkel brani riječima da je htjela trajno smanjiti broj dolazaka i poštedjeti same migrante stradanja u Egejskom moru.
- Sve dok su odande hiljade ljudi dnevno stizale preko Grčke, napori – koje su vehementno tražili i neki evropski čelnici – od strane Slovenije, Hrvatske, Srbije i bivše jugoslavenske Republike Makedonije da zatvore svoje granice na Balkanskoj ruti za izbjeglice i migrante, bili su više izraz kratkovidnog razmišljanja nego putovi do rješenja - napisala je ona.