Pod opsadom zbog onoga što se sada čini očito katastrofalnom odlukom o imenovanju osramoćenog Pitera Mandelsona za ambasadora, Stramer izgleda kao najusamljeniji premijer koji je ikada kročio kroz vrata Dauning Strita broj 10.
Anas Sarvar, vođa škotskih laburista, postao je prva visoka stranačka figura koja je pozvala Ser Kira da podnese ostavku, rekavši: "Vođstvo u Dauning Stritu se mora promijeniti." Možda je mislio da ublažava udarac nazivajući premijera svojim "prijateljem", ali kao posljednji zaokret noža, to malo znači. Broj ministara u kabinetu koji su priskočili u pomoć Ser Kiru samo je skrenuo pažnju na poniženi položaj u kojem se sada nalazi.
Žalosno je što Starmer, advokat, tužilac, vitez Šajrsa, čovjek koji nije pretjerano zainteresovan za politiku i koji je želio da ona lagano gazi po životima ljudi, pronalazi sebe. Nikada nije želio igrati politiku, ali je uvučen u gubitničku igru.
Kada je Morgan MekSvini, šef kabineta premijera, u nedjelju dao ostavku, Starmer je izgubio čovjeka koji mu je ne samo osigurao istorijsku većinu na izborima, već mu je zapravo rekao šta da s njom radi. S obzirom na to da je i njegov direktor komunikacija, Tim Alan, pobjegao s mjesta događaja, on je zapravo izgubio povjerenike koji predstavljaju njegov glas, njegov mozak, njegove uši.
Uprkos svim laburističkim propustima na vlasti - mnogima samoprouzrokovanim i počinjenim u tako kratkom vremenu - bilo bi štetno za zemlju da i Starmer bude izbačen s vlasti upravo sada. Njegovi nasljednici su u haosu. Jedini pobjednici bili bi njegovi neprijatelji, među kojima je i Najdžel Faradž. Oni koji bi ga podsticali da slijedi svog šefa kabineta kroz vrata trebali bi paziti šta žele.
Starmer vodi bitku svog života, ali ponekad se, iz krize, ljudi nađu na način koji nikada nisu očekivali. Tek trebamo otkriti šta je Starmerizam - ali dok sjedi u salonu "posljednja prilika", mora piti puno i izaći sjajan.
Još uvijek nije jasno kako će se ostavka MekSvinija na kraju odvijati. Ako se nadalo da će preuzimanje krivice za preporuku da premijer imenuje Mandelsona za našeg čovjeka u Vašingtonu nekako ušutkati one koji pozivaju na ostavku Starmera, možda je intervencija Sarvara odgovor, navodi "Independent".
