Smještena na samoj obali Kanala Grande u Veneciji, svega nekoliko koraka od zbirke Pegi Gugenhajm, istorijska palata Ka Dario još od kraja 15. vijeka blista na vodi, sa elegantnim pročeljem rane renesansne venecijanske arhitekture koje se ubraja među najupečatljivija u gradu.
Nazvana po svom prvom vlasniku, Đovaniju Dariju, diplomati koji je slavljen nakon što je isposlovao mirovni sporazum sa Osmanskim carstvom, palata je kroz vijekove bila dom plemićima, trgovcima, pa čak i britanskoj rok-eliti.
Klod Mone ju je naslikao 1908. godine tokom boravka u Veneciji, a godinu kasnije spomenuo ju je i Henri Džejms u putopisnoj knjizi Italian Hours.
Međutim, raskošna građevina, sa devet spavaćih soba, osam kupatila i reprezentativnim salonima ukrašenim freskama, pokazala se iznenađujuće teškom za prodaju, i to ne nužno zbog cijene, koja se navodno kreće oko 20 miliona eura, piše Gardijan.
Agentima za nekretnine problem predstavlja njena reputacija „uklete palate Venecije", nastala zbog niza vlasnika i gostiju koji su tamo doživjeli preranu, a u nekim slučajevima i nasilnu smrt.
Nakon nedavne obnove, prodaja palate ponovo je dobila zamah, a posao je povjeren venecijanskim ograncima Christie's International Real Estatea i Engel & Völkersa. Christie's zgradu opisuje kao „arhitektonski dragulj" sa gotičkim lukovima, antiknim lusterima i lođom sa terasom, naglašavajući da se nalazi u „mirnom" dijelu Venecije, daleko od turističkih gužvi, prenosi Index.hr.
Ono što se, međutim, ne pominje u promotivnim materijalima jesu tragične priče koje su vremenom stvorile lokalnu legendu o njenoj ukletosti.
Povezana sa najmanje sedam smrti
Prema toj priči, palata se povezuje sa najmanje sedam smrti, a najjezivija se dogodila 1970. godine, kada je tadašnji vlasnik, grof Filipo Đordano dele Lance, ubijen unutar palate. Ubistvo je počinio njegov partner, mornar koji je pobjegao u London, gdje je kasnije i sam ubijen.
Već naredne godine nekretninu je kupio Kristofer „Kit" Lambert, tadašnji menadžer grupe The Who. Iako je tvrdio da ga glasine o prokletstvu ne zabrinjavaju, navodno je prijateljima govorio da spava na drugim mjestima kako bi izbjegao duhove.
Uprkos tome, lokalno stanovništvo kasnije je upravo „prokletstvo" krivilo za njegov pad u zavisnost, finansijske probleme i smrt u Londonu 1981. godine, nakon što je pao niz stepenice, navodi Gardijan.
Osamdesetih godina palatu je kupio italijanski finansijer Raul Gardini, koji se našao u središtu velikog korupcionaškog skandala i 1993. godine izvršio samoubistvo u Milanu.
Legende idu i korak dalje, tvrdeći da palata donosi nesreću čak i onima koji su joj se samo približili ili u njoj boravili kratko. Operski tenor Mario Del Monako planirao je kupovinu 1964. godine, ali je odustao nakon teške saobraćajne nesreće na putu ka razgledanju nekretnine. Džon Entvistl, basista grupe The Who, umro je u SAD-u 2002. godine, sedam dana nakon što je palatu iznajmio.
