Objavljeni su razgovori šefa stanice u Larisi i mašinovođe putničkog voza Intercity 62, koji se u utorak navečer sudario sa teretnim vozom nedaleko od tog grada. U nesreći je stradalo najmanje 43 ljudi, a više od 80 je povrijeđeno.
Kako se vjeruje, šef stanice je, da toga nije ni bio svjestan, mašinovođi dao "zeleno svjetlo" da se prestroji na drugi dio pruge, kojom je već išao teretni voz, prenosi Avaz.
Mašinovođa se nije obazirao na crveno svjetlo ispred sebe, jer sistem signalizacije nije radio već neko vrijeme. Šta više, kako kažu izvori iz željeznice, šef stanice nije ni bio svjestan da je voz skrenuo sa šina, pa samim tim nije ni mogao da ispravi svoju grešku u narednim minutima.
KAKO JE TEKAO RAZGOVOR MAŠINOVOĐE I STANICE
Mašinovođa: "Larisa, da li se čujemo".
Stanica: Čujemo se. Sa brojem 47 prolazite kroz crveni izlazni semafor do novog ulaznog semafora Poros.
Mašinovođa: Vasili, da krenem?
Stanica: Kreni, kreni.
Mašinovođa: Dobro, prijatno veče.
Stanica: Srećno.
Postoji i snimak razgovora između šefa stanice i bravara, koji otkriva šta se dogodilo.
Bravar: Šefe, da vraćam?
Stanica: Ne, ne, ide 1564.
Bravar: Dobro, ostavljam kako jeste, dijagonalno.
Ovaj razgovor otkriva da je radnik pitao šefa stanice da li treba da vrati skretnicu, da bi se voz vratio na prvi kolosjek. Međutim, dobio je od šefa instrukcije da će lokalni voz koristiti dijagonalnu prugu, kao što je i bilo. Međutim, šef stanice je zaboravio da naredi okretanje skretnice, tako da je Intercity otišao u kontra-smjer.
Ovi razgovori su zvanični i mašinovođa nije imao razloga da sumnja u naređenja šefa stanice, jer je vjerovao da se Larisa čula sa kolegama na sljedećoj stanici, u Nei Poriu, i vjerovao je da je pruga slobodna.
Postoje indicije da je tog kobnog utorka postojalo više tehničkih problema, zbog čega su dijelovi pruge bili povremeno zatvarani. Intercity je krenuo u 22.48 sa zakašnjenjem od 48 minuta sa željezničke stanice Paleofarsalo, i stigao je na "randevu smrti" sa komercijalnim vozom nekoliko minuta poslije 23.00, piše Protothema.
Šef stanice, nakon što je prvobitno tvrdio da je "zaključao" voz na pravi kolosjek "ali nije poslušao sistem", priznao je svoju fatalnu grešku i suočava se sa teškom optužbom za ubistvo iz nehata.
TRENUTAK SUDARA
Voz Intercity 62 na relaciji Atina-Solun prolazio je pored stanice Larisa nešto prije 23 sata u utorak, sa 341 putnikom i 13-članom posadom.
Nekoliko minuta kasnije dogodila se tragedija. Naime, uprkos činjenici da je željeznička linija Atina-Solun dvostruka, voz, sa najmanje 350 ljudi, frontalno se sudario sa teretnim vozom koji je išao u suprotnom smjeru, zbog čega su prva tri vagona iskočila iz kolosjeka i zapalila se.
Do sada su vatrogasci pronašli 43 tijela, ali vlasti vjeruju da će konačni broj žrtava biti veći jer se 19 i dalje vodi kao nestalo. To su uglavnom učenici i studenti, koji su se vraćali u svoje škole nakon tri dana praznika.
Katastrofa je počela na stanici Larisa, kada je upravnik stanice, koji je imao samo mjesec dana staža na ovoj funkciji, naredio mašinovođama da uđu u "suprotnu struju" – na liniji od Soluna do Atine. O tome svjedoči njegova naredba na radio-telefonu, koja je zabilježena u staničnim knjigama, u koje je Protothema imala uvid.
Pošto je voz ušao na sporedni kolosjek da bi nastavio svoje putovanje "nizvodno" do Atine, a šef stanice nije imao pojma da se drugi voz kreće istim kolosjekom u suprotnom smjeru, nesreća je bila neizbježna.
U svakom slučaju, željezničari primjećuju da šef stanice ima prvu i posljednju riječ o kursu voza – kao kontrolni toranj za avione. Željeznički izvori su, međutim, rekli da su trojica mašinovođa bila iskusna i da su očigledno znali da komercijalni voz ide u suprotnom smjeru ka Atini.
Sam šef stanice, 56-godišnjak koji je nedavno položio ispite za tu poziciju, u početku je tvrdio da je dao "ispravnu" komandu, odnosno da nastavi voz na liniji do Soluna, ali "sistem nije to pustio". Međutim, u izvinjenju koje je dao nakon hapšenja, priznao je svoju tragičnu grešku i pripisao je "lošem tajmingu". Protiv njega je podnijeta optužnica za teška krivična djela.
Tačno se zna kad je putnički voz ušao u koju stanicu, koliko je čekao na pruzi zbog tehničkih problema i kada je nastavio put ka Solunu. U vrijeme tragedije, kako se vjeruje, kretao se brzinom od 160 kilometara na sat.
