U Venecueli bi akcije američke ratne mornarice na Karibima mogli da izazovu sve veću zabrinutost: američki ratni brodovi ne uzimaju na nišan samo navodne brodove za krijumčarenje droge, nego od decembra 2025. i naftne tankere. Dok stručnjaci različito procjenjuju ulogu Venecuele u trgovini drogom, postoji saglasnost oko toga koliko je izvoz nafte ključan za tu južnoameričku zemlju: Venecuela koja se bori s teškim ekonomskim problemima, zavisi od tog izvoza, a pritom ima najveće poznate zalihe nafte na svijetu. Tamo se ukupno nalazi više od 300 milijardi barela.
U svim strateškim razmatranjima američkog predsjednika Donalda Trampa ta prirodna bogatstva vjerovatno igraju veliku ulogu. Ali, sama nafta ne može biti objašnjenje za zaoštravanje sukoba oko Venecuele – u igri su i brojni drugi interesi. Naposletku, uz Sjedinjene Države i dvije druge velike sile Kina i Rusija slijede sopstvene ciljeve, piše DW.
Koje geopolitičke ciljeve Kina ima u Venecueli?
Venecuelanska nafta činila je nedavno samo četiri odsto kineskog uvoza, ali on je u porastu: novinska agencija Rojters citirala je dvojicu ekonomskih analitičara s procjenom da se u decembru mogu očekivati novi dnevni rekordni iznosi. Kina bi, prema tome, trebalo da uvozi više od 600.000 barela dnevno iz Venecuele, odnosno najveći dio venecuelanske dnevne proizvodnje. Kao izvor nafte Venecuela je za Kinu posebno važna kako bi u globalnom nadmetanju za sirovine ojačala sopstvenu energetsku nezavisnost. To naročito dobro funkcioniše s venecuelanskom sirovom naftom Merey, jer ju je Zapad opteretio sankcijama.
Zauzvrat se mnogo kineskog novca sliva u Venecuelu, između ostalog i u obliku kredita. Prema različitim procjenama, Karakas duguje Pekingu između 60 i 70 milijardi američkih dolara.
Venecuela je i tržište za kinesku tehnologiju: mnogi vojni proizvodi dolaze iz Kine, a i telekomunikaciona infrastruktura u velikoj mjeri bazira se na kineskim komponentama. U septembru je venecuelanski Nikolas Maduro na konferenciji za novinare u Karakasu predstavio novi mobilni telefon marke Huawei. „Najbolji telefon na svijetu" lično mu je, kako je rekao, poklonio kineski predsjednik Si Đinping – a američke obavještajne službe navodno ne mogu da ga hakuju.
Venecuelanski autoritarno-nacionalistički socijalizam dobro je usklađen s kineskom državnom ideologijom. Time što je verbalno osudila američke akcije, poput nedavne zapljene naftnih tankera, Kina može da se predstavlja kao saveznik Karakasa. Ali sve to vjerovatno služi i jednom drugom cilju: da se SAD zabave djelovanjem u sopstvenom okruženju.
Naime, već čitavu deceniju američki predsjednici sve više pažnje posvećuju indo-pacifičkom regionu – u kojem Peking želi da ima prevlast i sve agresivnije polaže pravo na Tajvan. Zato Kini ide u prilog ako SAD moraju intenzivnije da se bave situacijom u Venecueli ili na Kubi.
Koji su interesi Rusije u Venecueli?
I Moskvi je vjerovatno stalo do toga da preko saveznika u Latinskoj Americi ostvaruje uticaj i time dovodi u pitanje prevlast SAD. Putin je 2001. prvi put primio tadašnjeg venecuelanskog predsjednika Huga Čaveza. Nakon toga je Rusija postala najveći dobavljač oružja Venecueli. Tokom rata u Gruziji, Čavez je 2009. priskočio u pomoć tako što je Venecuela priznala otcjepljene regione, Južnu Osetiju i Abhaziju, kao nezavisne države. Nakon Čavezove smrti 2013. i njegov nasljednik Maduro nastojao je da održi bliske odnose sa Rusijom.
Kada je njegova vlast 2019. bila neposredno ugrožena i kada se tadašnji predsjednik parlamenta Huan Guaido predstavio kao izborni pobjednik i legitimni privremeni predsjednik države, samo nekoliko minuta kasnije Guaido je dobio podršku iz SAD. Tramp je već u svom prvom mandatu u tome vidio priliku da se riješi Madura. Ali, tada je Rusija poslala dva vojna aviona s vojnicima i opremom.
-Moskva je na neki način spasila Madura- rekao je nedavno urazgovoru za DW Vladimir Ruvinski, politikolog sa univerziteta Ikesi u Kolumbiji.
-Po prvi put od kubanske krize SAD su bile prisiljene da direktno pregovaraju sa Rusijom o situaciji u Latinskoj Americi- rekao je, ali Ruvinski u aktuelnoj konfrontaciji ne očekuje isto takvu odlučnu rusku podršku Maduru. Za sada se sve svelo na verbalnu podršku iz Moskve.
Šta žele Sjedinjene Države?
Tramp je sredinom decembra u objavi na svojoj mreži Truth Social, zatražio od Venecuele da vrati svu „naftu, zemlju i drugu imovinu koju su nam ranije ukrali". Time je vjerovatno mislio na oduzimanje vlasništva u sklopu nacionalizacije venecuelanske naftne industrije 2007. godine, za koja nisu sve američke kompanije bile obeštećene. Samo je firma Chevron, zahvaljujući posebnom aranžmanu, još uvijek aktivna u toj zemlji.
Za američke naftne kompanije daleko je unosnija eksploatacija nafte u susjednoj Gvajani – ali na njeno granično područje Esekibo pravo polaže i Venecuela. Za američke naftne interese, dakle, postoje čak dva argumenta koji govore u prilog prisilnom svrgavanju Madura.Tramp je u svom prvom mandatu znatno proširio sankcije koje je uveo njegov prethodnik Barak Obama i već je jednom pokušao da se obračuna s Madurom. Tadašnji Trampov savjetnik za nacionalnu bezbjednost Džon Bolton nazvao je Venecuelu, zajedno s Kubom i Nikaragvom, „trouglom terora". Boltona je Tramp otpustio kada je podrška Huanu Guaidu ostala bez efekta. Ali, cilj da se u Venecueli promijeni vlast Tramp i danas slijedi, i to odlučnije nego ikada.
