Pišu Džon Brenč i Džeremi Vajt za Njujork tajms
Tokom svog prvog mandata, Tramp je rekao Kristi Noem, tadašnjoj predstavnici Južne Dakote, sada sekretarki za državnu bezbjednost, da mu je san da se nađe na brdu Rašmor. Posle toga ona je Trampu dala skicu stijene sa njegovim likom.
Ta ideja se ponova javila sada kad je ponovo na vlasti. Član Kongresa sa Floride zalagao se za predlog zakona u januaru kojim će se omogućiti klesanje lika predsjednika Donalda Tampa Mlađeg na nacionalnom spomeniku Rašmor. Predlog je proslijeđen odboru Predstavničkog doma za prirodne resurse, koji o ovome tek treba da odlučuje.
Sekretar za urbanizam Dag Burgam rekao je u intervjuu sa Larom Tramp, predsjednikovom snahom, da definitivno ima mjesta za Trampov lik na brdu Rašmor.
Samo malo...Je li tо zaista moguće?
Kao i sve sa Trampom, ponekad je teško dokučiti razliku između retoričkih i ozbiljnih riječi. Ali oni koji su zaduženi za spomenik ozbiljno shvataju ovakve spekulacije.
Odbor nacionalnih parkova, kojem je u nadležnosti nacionalni spomenik Rašmor, a kojim upravlja Burgam, naveli su dva razloga zbog kojih se još jedan lik ne može dodati. Kao prvo, stijena Rašmor se smatra završenim djelom. Drugo, nema mjesta. "Isklesani dio stijena Rašmor brižljivo je procijenjen i nema mjesta da se još nešto ukleše" rekli su u saopštenju.
To su i okviri za diskusiju, sadašnju i buduću. Jedan je filozofski. Drugi je geološki. Jedan se odnosi na pitanje "treba li", a drugo na pitanje "može li".
Stijena Rašmor je kulturno obilježje, simbol onog najboljeg svim Amerikancima. "Ko pripada na stijeni Rašmor?" Ovim pitanjem počinje svaka ozbiljna tema, kao da bismo sportistima, muzičarima ili piscima nekad isklesali takav spomenik.
Ali tu je zapravo riječ o predsjednicima. Gacon Borglam, vajar koji je osmislio skulpture i nadgledao njihovu izradu tokom 14 godina, počevši od 1927. godine, izabrao je četiri predsjednika i njihovu tačnu poziciju. Kako bi isklesao Trampa? I gdje bi ga smjestio?
Borglam je bio prilično maštovit. Istorijske slike pokazuju stijenu Rašmor, više litica nego vrh, bila je to gomila starih stijena koje su se izdvajale u Crnim brdima Južne Dakote. Jugoistočna strana obećavala je mnogo; imala je dobar položaj i izvrsno osvjetljenje.
Borglam i njegova ekipa koristili su dinamit da raznesu staru, erodiranu stijenu i otkriju čvršće slojeve ispod površine. Sa planine je uklonnjeno gotovo pola miliona tona stijene. Većina tog materijala i danas leži u podnožju.
Lica koja danas vidimo isklesana su duboko u stijeni na koju je Borglam naišao u početku. Džordž Vašington, koji je prvi isklesan, nalazi se otprilike šest metara iza prvobitne površine. Teodor Ruzvelt je čak 23 metra unazad.
Nepromjenjiva struktura stijene natjerala je Borglama da tokom izgradnje devet puta mijenja svoj dizajn. Jedan od njegovih prvobitnih planova predviđao je tri lika: Tomas Džeferson, Abraham Linkoln i, u sredini, Džordž Vašington.
Radnici su proveli 18 mjeseci klesajući Džefersonov lik desno od Vašingtonovog, ali je Borglam zaključio da stijena nije dovoljno dobra. Jedan od problema bila je mreža pukotina, zbog kojih je to područje bilo previše krhko.
Radnici su uklonili Džefersenov lik, izglačali stijenu radi uklapanja i počeli da rade na novom Džefersonu iza Vašingtonovog ramena. I Linkolna su pomjerili, a Ruzvelta utisnuli između.
Slike izbliza prikazuju brojne poteškoće koje je Borglam morao da riješi, poteškoće koje bi osujetile svačije ambicije da iskleše neki lik.
Na kraju, Borglam je došao do zaključka da ima dovoljno obradive stijene za svega 4 skulpture od oko 18 metara koje je nesavršena stijena uredno uokvirila.
Sada se ponovo nameće pitanje šta stvarno može ili ne može.
Istoričar po imenu Doun Robinson bio je taj koji je sanjao o isklesanim licima u Crnim brdima, kao načinu da privuče turiste. Zamišljao je heroje Divljeg zapada, poput Vajld Bila Hikoka i Sakagavee.
Borglam je angažovan. Već afirmisani vajar, oduševljen time što je Rašmor, nazvan po njujorškom advokatu koji je 1885. tragao za rudnicima kalaja, tako široko platno.
"Planina od granitne stijene koja se uzdizala iznad okolnih vrhova", tako ju je tada opisao Čarls Rašmor.
Borglam se ubrzo fokusirao na ideju da ovjekovječi bivše predsjednike kao simbole prvih 150 godina nacije.
Sada, dok se Sjedinjene Američke Države približavaju 250. godišnjici, oni koji žele da očuvaju spomenik osjećaju nervozu zbog motiva onih koji bi mogli da ga mijenjaju.
"Ne može se na stijeni Rašmor dodati još jedan lik, baš kao što ga ne biste dodali na Da Vinčijevoj "Tajnoj večeri" rekao je Den Venk, koji je bio nadzornik Nacionalnog spomenika stijene Rašmor od 1985. do 2001. godine. "Ali vidim da ovakve ideje nisu u potpunosti isključene."
Ideje o mijenjanju stijene su izblijedile sve dok se Tramp toga nije dosjetio. To je provokativna ideja. Istoričari su ga nedavno svrstali među najgore predsjednike u američkoj istoriji, dok su oni sa stijene među pet najboljih.
Teoretski, predsjednik bi mogao naložiti svojoj administraciji da iskleše njegov lik tamo. S obzirom na njegovu sklonost da krši pravila, ko može reći da Donald Tramp ne bi našao način da se nađe na stijeni?
"Srećom, po mom mišljenju, i ne samo kada je riječ o Trampu, nego o bilo kome drugom", rekao je Den Venk, "oni se bore protiv onoga što sama stijena dozvoljava."
Stojeći ispred Stijene Rašmor, kao što to čini oko 2,5 miliona posjetilaca svake godine, lako je zamisliti gdje bi se mogla isklesati dodatna lica.
Da li bi se moglo još jedan lik uklesati ovdje? Ili tamo? Ili čak tamo gore?
Odgovor, iznova i iznova, glasi ne, i to prema mišljenju geologa i onih koji su detaljno proučavali Stijenu Rašmor. Ili barem, vrlo vjerovatno ne. Osim ako se ne pojavi neko inovativno rješenje, možda hologrami, novo lice je malo vjerovatno.
Borglamove vizije za Stijenu Rašmor bile su ograničene tajnama skrivenim unutar stijene. Veći dio Stijene Rašmor je od granita, poput onog sa Harni vrha, nazvanog po najvišoj planini u Crnim brdima, ali on je prožet žilama drugih vrsta stjene, koje je teško ili nemoguće obraditi.
Najteži izazov kod klesanja u Stijeni Rašmor, ipak, možda su isprepletane pukotine, cjepanice i ljuspice raznih veličina i dubina. Mnoge se mogu vidjeti golim okom. Treba pažljivo pogledati likove. Neki predsjednici izgledaju kao lica s ožiljkom iz borbe s noževima..
Počev od 1989. godine, naučnici su procjenjivali stabilnost stijene i mapirali 144 pukotine i druge nepravilnosti na i oko četiri lica. Godine 1998. postavljena je mreža senzora preko Stijene Rašmor kako bi se pratila kretanja tih pukotina i blokova. Zabrinutost nije toliko zbog zemljotresa (koji su u tom području rijetki), koliko zbog pomjeranja stijene tokom ciklusa smrzavanja i otapanja, bilo sezonski, bilo od dana do noći. Horizontalne pukotine se zapušavaju da voda ne ulazi, dok vertikalne ostaju otvorene da voda može da istoči.
"Jedna od briga u vezi sa novim likom jeste to da bi mogli pokrenuti te pukotine", rekao je Pol Nelson, geomehanički inženjer koji je godinama nadgledao sistem praćenja blokova stijena na Rašmoru. "Ako uklonite materijal, mogli biste ukloniti i noseći dio."
Drugim riječima, kako je dodao, novi lik pored Linkolna moglo bi ga koštati nosa. Nelson je zaključio da bi bilo "izuzetno teško, ako ne i nemoguće, isklesati još nečiji lik na Stijeni Rašmor".
Neka od tih ograničenja mogu se vidjeti već sa mjesta gdje većina posjetilaca vidi ispolirane skulpture.
U današnje vrijeme, mašta ne zna za granice, nijedna ideja se ne odbacuje olako, pa ni na stijeni Rašmor. Da li bi se mogla isklesati manja verzija predsjedničkih glava oko postojećih? Možda, mada niko ne predlaže da glava Donalda Trampa visoka tri metra sjedi na Vašingtonovom reveru ili bilo gdje drugdje.
Da li bi unaprijed isklesana skulptura mogla biti prikačena na Stijenu Rašmor? Ako djelovi stijene nisu dovoljno čvrsti da se obrađuju, vjerovatno nisu ni dovoljno čvrsti da nešto drže. Drugi materijal, ako bi se i mogao dodati, stario bi drugačije, a to je tek poseban problem.
A šta ako bi se jedno od postojećih lica promijenilo u nekog novog? Nije nemoguće, ali oni koji žele da se Stijena Rašmor zaštiti, nalaze utjehu u tome što sva četvorica predsjednika na spomeniku i dalje uživaju široku popularnost i dobar ugled.
Realnije su neke druge ideje na kojima se već radi od te da će se peti predsjednik naći na Rašmoru. Tramp je predložio Nacionalnu baštu američkih heroja, vajarski park posvećen 250 istaknutih Amerikanaca. Njegova administracija već ima spisak potencijalnih ličnosti, ali još uvijek nema mjesto za postavljanje. Zvaničnici Južne Dakote predlažu da to bude Crna brda, s pogledom na stijenu Rašmor.
Druga grupa predlaže vajarski park i edukativni centar u Crnim brdima, posvećen "očuvanju svih poglavlja američke priče", što bi moglo biti u skladu sa Trampovom vizijom.
Možda će baš u okviru tih projekata Trampov spomenik zasijati kao glavna atrakcija, ali ne na samoj Stijeni Rašmor.
Robin Borglam Kenedi nada se da će tako biti. Ona je unuka Gacona Borglama i kćerka Linkolna Borglama, koji je pomagao ocu u klesanju Stijene Rašmor i bio prvi nadzornik spomenika. Rođena je 1941, godine kada je skulptura proglašena završenom.
Borglam Kenedi (koja nije u srodstvu sa predsjednikom) odlučno se protivi bilo kakvim izmjenama na planini, sada ili u dalekoj budućnosti. Ona gleda na Stijenu Rašmor kao na istorijski spomenik, a ne politički. Njen djed je, uostalom, izabrao četvoricu već preminulih ljudi.
"Ovo je zamišljeno kao počast idealima Amerike," rekla je, "a ne jednom čovjeku."
Ali to je, kako dodaje, pitanje filozofije, ne nauke.
Originalni članak objavio je Njujork Tajms.
c.2025 The New York Times Company
