Ovaj potez dolazi u trenutku kada se Iran suočava s onim što zvaničnici nazivaju najsušnijom godinom u više od pola vijeka.
Padavine širom zemlje naglo su opale, rezervoari iza velikih brana približavaju se kritičnim nivoima, a decenije prekomjerne ekstrakcije iscrpile su vodonosnike. Veliki gradovi, uključujući glavni grad Teheran, već su uveli racionalizaciju vode. Nova strategija predviđa kupovinu viška vode od susjeda koji to žele i proširenje uvoza robe koja intenzivno koristi vodu kako bi se očuvali domaći resursi, što je poznato kao transfer "virtualne vode", prenosi RSE.
Koncept "virtualne vode", koji se odnosi na prebacivanje potrošnje vode drugima, kroz uvoz usjeva ili proizvoda za čiju su proizvodnju potrebne velike količine vode, označava značajno odstupanje od dugogodišnjeg naglaska Islamske republike na poljoprivrednoj samodostatnosti.
Većina iranskih susjeda, uključujući Afganistan, Irak i pogranične regione Pakistana, i sami se bore sa sušom i nestašicom vode. Armenija, na sjeverozapadu Irana, ima relativno obilnije vodne resurse.
Ipak, klimatolog sa sjedištem u Norveškoj, Nasser Karami, rekao je za Radio Farda, program Radija Slobodna Evropa (RSE), da će Iran najvjerovatnije pristupiti Afganistanu i nastojati postići trgovinski ili barter aranžman.
"Afganistan ima mnogo rijeka koje teku s njegove teritorije, uključujući tri koje teku u Iran", rekao je. "I potrebni smo im za stvari koje nas ne koštaju mnogo, poput pristupa međunarodnim vodama."
Karami je takođe doveo u pitanje višedecenijsku težnju Irana za poljoprivrednom samodovoljnošću, tvrdeći da zemlji nedostaju vodni resursi da bi bez uvoza mogla prehraniti svoju populaciju od oko 90 miliona.
"Mi nijesmo zemlja koja može proizvoditi hranu za oko 100 miliona ljudi", upozorio je. "S našom plodnom zemljom i vodom možemo uzgajati hranu najviše za 40 do 50 miliona ljudi, a ostatak moramo uvoziti. Ovo je vrlo dobar i logičan potez."
Krizu je takođe pogoršalo ono što lokalni mediji i ekolozi nazivaju iranskom "vodnom mafijom" – mrežom politički povezanih poljoprivrednih lobija, izvođača radova na branama i lokalnih moćnika koji su dugo profitirali od neograničene upotrebe vode, prekomjernog crpljenja podzemnih voda i velikih poljoprivrednih subvencija.
Za mnoge Irance ideja o kupovini vode je uznemirujuća i dovodi u pitanje nacionalni narativ izgrađen oko nezavisnosti i otpornosti. Ali stručnjaci kažu da ova promjena odražava neophodno suočavanje s problemom. Nestašice vode u Iranu nijesu uzrokovane samo dugotrajnom sušom, već i decenijama lošeg upravljanja i ubrzanim klimatskim promjenama.
