Kao prirodni eliksir, aloja je vjekovima bila na glasu među vojskovođama, iscjeliteljima i mudracima, a njena ljekovita svojstva ušla su u mitove koji su se prenosili s koljena na koljeno. Upravo jedan takav mit povezuje najvećeg osvajača antičkog svijeta sa ovom neobičnom biljkom, simbolom snage, obnove i besmrtnosti.

Tokom opsade Gaze, 330. godine p.n.e, vojskovođa Aleksandar Makedonski je bio teško ranjen strijelom.

U nastavku putovanja kroz Egipat i Libiju, stanje mu se znatno pogoršalo. Rana se inficirala i užasno ga je boljela.

Na putu prema Persiji, Aleksandar Veliki je zastao u oazi Siva. U oazu je ubrzo stigao i sveštenik koga je poslao Aleksandrov učitelj Aristotel. Sveštenik je sa sobom nosio gel aloe vere sa ostrva Sokotra u Jemenu. Primjenom ove čudotvorne biljke, rana je ubrzo potpuno zacijelila.

Legenda dalje kaže kako je Aristotel savjetovao Aleksandru da krene u ekspediciju i osvoji ostrvo Sokotra u Arapskom moru. Kako je ostrvo u to vrijeme bilo rasadnik aloe vere, čuveni vojskovođa je tako mogao da obezbijedi dovoljnu zalihu ove čudesne biljke za cijelu vojsku.

Ljudi su zato, kasnije, vjerovali da je upravo aloe vera učinila vojsku Aleksandra Velikog nepobjedivom.

(politika.rs)