"Prijatelju, potpuno smo na istoj strani oko Sirije, možemo postići velike stvari sa Iranom. Ne razumijem šta radiš na Grenlandu".
To su riječi koje je trebalo da ostanu povjerljive, ali je Donald Tramp u utorak uveče na svojoj mreži Truth Social javno objavio poruku koju je dobio od Makrona. I još se pred novinarima narugao francuskom predsjedniku: „Niko ga ne želi, jer uskoro napušta funkciju."
Tramp javno ponižava Emanuela Makrona upravo u trenutku kada francuski predsjednik pokušava da održi dijalog. Tokom svojih nastupa Tramp takođe redovno imitira Makronov akcenat. Razlog za najnoviju napetost i javno objavljivanje poruke vjerovatno je dokumentarac koji je emitovan u utorak uveče na France 2. U njemu je, između ostalog, prikazan i privatni telefonski poziv tokom Makronove posjete Kijevu 10. maja 2025. godine, a da Tramp očigledno nije znao da se to snima, prenosi Dojče vele.
Sukob vizija u Davosu
Makron je u utorak na Trampove napade odgovorio ironijom: „Živimo u vremenu mira, stabilnosti i predvidljivosti", rekao je francuski predsjednik na otvaranju Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu – i izazvao smijeh u publici. Ali ton njegovog govora poslije toga brzo se promijenio: u njemu je predsjednik opisao svijet u kojem nema pravila, ali i ukazao da Evropa mora ponovo da se afirmiše. Prihvatanje „novog kolonijalizma" nema smisla, poručio je. Za Francuza, Trampova ideja o aneksiji Grenlanda glavni je primjer te politike moći.
Vojni signali saveznicima
Samo nekoliko dana ranije, nekoliko evropskih partnera iz NATO-a, uključujući i Francusku kao jednog od prvih i najuočljivijih, reagovali su na krizu u Grenlandu. Na poziv Danske, Pariz je u glavnom gradu Grenlanda, Nuku, rasporedio 15 svojih vojnika. Ubrzo nakon toga, iznad arktičke teritorije održana je vježba dopunjavanja goriva u vazduhu. Istovremeno, Pariz ubrzava plan koji se priprema od 2025. za otvaranje generalnog konzulata u Nuku. Francusko prisustvo u regionu direktan je odgovor na Trampov agresivno predstavljeni plan da se Grenland stavi pod kontrolu SAD.
Agresivni ton Vašingtona čini i francusku spoljnu politiku grubljom. U svom novogodišnjem obraćanju francuskim vojnicima u vazduhoplovnoj bazi Istr krajem prošle nedjelje, Makron je koristio borbeni jezik: „Da bismo ostali slobodni, moramo i da se plašimo, a da bi se neko plašio, on mora biti moćan." Francuski predsjednik najavio je raspoređivanje dodatnih kopnenih, vazdušnih i pomorskih snaga na Grenland, ali nije precizirao detalje.
Propali pokušaj ofanzive šarma
Francuz nije popustio Amerikancu već u maju 2017. kada ga je Tramp prvi put primio u Bijeloj kući, tada kao novoizabranog predsjednika Francuske. Makron, u to vrijeme još uvijek politički novajlija, izdržao je Trampovo ozloglašeno dominantno rukovanje skoro čitav minut. Poruka je bila jasna: francusko rukovodstvo neće se uplašiti od američkog predsjednika koji miješa poštovanje s dominacijom. Jednakost dakle, a ne podređenost. U Parizu je vladalo uvjerenje da Tramp reaguje samo na „silu".
Makron je takođe koristio i činjenicu da Trampa njegova sujeta čini lako uvredljivim, ali i podložnim laskanju. U prvoj godini svog mandata pozvao je američkog predsjednika da bude počasni gost u Parizu za nacionalni praznik 14. jul. Posjeta je uključivala i večeru na Ajfelovoj kuli. Bila je to simbolična poruka: uprkos razlikama, Francuska želi da održi bliske veze sa svojim saveznikom. Makron je namjerno koristio diplomatsko gostoprimstvo kako bi pridobio Trampa za međunarodnu saradnju i pozicionirao Francusku kao graditelja mostova.
NATO – „klinički mrtav"
Ipak, francuski predsjednik tim pristupom nije uspio da postigne trajnu promjenu kursa u Vašingtonu. Odnos između dva lidera čak se i pogoršao. Na primjer, 11. novembra 2018. godine, na 100. godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata, Makron je u Trampovom prisustvu govorio o opasnostima nacionalizma. Naravno da je američki predsjednik to protumačio kao jedva prikrivenu kritiku njegove strategije „Amerika na prvom mjestu".
Rekavši 2019. da je NATO „klinički mrtav", Makron je izazvao uzbunu u svijetu. Ta izjava data u jednom intervjuu manje je bila usmjerena na samu Alijansu, a više na Trampovo ponašanje unutar saveza. Francuska je željela da nametne debatu o tome koliko dugo Evropa može da se oslanja na partnera koji otvoreno dovodi u pitanje svoje obaveze? Danas se Makronove riječi, koje su u to vrijeme bile mnogo kritikovane, mogu pročitati i kao upozorenje na trenutnu krizu.
Grenland – trenutak odluke?
Nije bilo nikakvog „medenog mjeseca" između Makrona i Trampa ni nakon njegovog drugog izbora u Bijelu kuću prije godinu dana. Već u proljeće 2025. godine, ton u transatlantskim odnosima postajao je sve zategnutiji. Francuska se našla na udaru Trampove carinske politike nakon što se Makron ponovo založio za koordinisani evropski digitalni porez. Tramp je u početku prijetio kaznenim carinama na francusko vino i luksuznu robu, prije nego što je kasnije ciljao i na druge evropske proizvode.
Francuska i Evropska unija reagovale su oštrom retorikom i pripremile kontramjere. Pariz je insistirao na tome da Evropa ne treba da se oslanja isključivo na apele i pregovore, već da, ako je potrebno, treba da pribjegne i strogim instrumentima trgovinske politike. Makron je tada izjavio da Evropa „neće dozvoliti da joj se diktira kako da vrši svoj poreski suverenitet".
U Davosu se ovog utorka predsjednik Francuske osvrnuo i na instrument EU protiv prisile i ekonomske ucjene, koji omogućava kontramjere kao što su carine ili ograničenja pristupa tržištu. Taj instrument Unije u političkom vokabularu poznat je i kao „bazuka".
Makronova slabost
Makronovo demonstriranje snage u spoljnoj politici u oštroj je suprotnosti s njegovom pozicijom u samoj Francuskoj. Na domaćem terenu, predsjednik gotovo da nije u stanju da djeluje. Njegova vlada do sada nije uspjela da u parlamentu usvoji budžet za 2026. Makron takođe još uvijek treba da obezbijedi većinu za svoju politiku u Evropi.
I dok Makron želi da napuni evropsku „bazuku", Berlin koči. Kancelar Fridrih Merc, vatreni transatlantista, više se fokusira na deeskalaciju krize na Grenlandu. Dok Makron govori o „ekonomskoj ucjeni" i zahtijeva carine, kancelar poziva na „razboritost" i nada se da će Trampa kroz pregovore izvući iz diplomatskog ponora. Tako se Berlin i Pariz ponovo bore za liderstvo u Evropi.
Evropa samo reaguje – Tramp diktira tempo
Makronove inicijative nailaze na otpor u Vašingtonu i više nego u njegovom prvom mandatu. Njegova dosadašnja taktika ravnoteže dijaloga i suprotstavljanja dostiže svoje granice. Sada je pitanje da li Evropa uopšte može ponovo da zadrži tempo.
Jakob Ros, stručnjak za Francusku u Njemačkom savjetu za spoljne odnose (DGAP), uočava strukturni problem u strategiji Evrope prema Trampu: „Emanuel Makron samo reaguje na Trampa." Ni on ni drugi evropski šefovi država i vlada još uvijek nisu uspjeli da formulišu sopstvenu agendu koja diktira tempo – a ne samo da odgovaraju na stalne provokacije iz Vašingtona.
