Skoro da nema djeteta u Njemačkoj koje već do druge godine nije "zaradilo" respiratorni sincicijalni virus RSV. Komplikacije jesu moguće, a u Njemačkoj su potpuno zatečeni ovom zarazom.
Institut "Robert Koh" procjenjuje da je trenutno svaki deseti građanin Njemačke prehlađen, ali kod mališana izgleda da se češće pojavljuju i teški oblici virusnog oboljenja RSV.
Stanje je na nekim dječjim odjeljenjima i u bolnicama i više nego dramatično, a mediji javljaju da jedan trogodišnjak ne može na hitno potrebnu operaciju srca jer je bolnica prepuna djece sa teškoćama u disanju.
Tu je i slučaj djeteta iz Hanovera. U tom gradu i u njegovoj okolini je 21 bolnica, ali su ga morali transportovati 150 kilometara dalje, do Magdeburga, jer su sve te bolnice bile pune djece.
Mihael Sase, šef odjeljenja intenzivne njege univerzitetske bolnice Hanover stoga je digao uzbunu.
- Djeca umiru jer više ne možemo da ih liječimo - upozorio je on.
I Mehrak Jusefi sa berlinskog Šaritea kaže da se radi non-stop na svim odjeljenjima hitnog prijema djece.
- Iscrpili smo naše kapacitete i ne možemo više garantovati normalno zbrinjavanje. Gledamo da nam ne umre ni jedno dijete - kazala je ona.
Može se reći da je ovo posledica korone - iz čitavog niza razloga. Najprije, u doba mjera zaštite od pandemije - sa maskama i dezinfekcionim sredstvima - jednostavno je bilo manje i drugih virusa, tako da se i RSV nešto rjeđe pojavljivao kod djece. Druga posledica korone je mnogo teža: od korone su rijetko obolijevala djeca, a kada bi oboljela, bilo je to najčešće u blagom obliku. To znači da su po njemačkim bolnicama i osoblje i tehniku prebacili na odrasle pacijente pa su tako dječja odjeljenja ostala kratkih rukava.
Što je najgore u ovoj nevolji, djecu ne stavljaju na odjeljenje intenzivne njege ne zbog toga jer tamo nema kreveta. Prema anketi strukovnog udruženja intenzivne medicine u 43 bolnica širom Njemačke, čitavih 40 odsto postojećih kreveta intenzivne njege pedijatrije nisu u upotrebi - zbog nedostatka osoblja.
Od svega toga berlinskoj doktorki pada mrak na oči.
- Mi koji smo tu, preumorni smo od posla. Gdje god pogledate, nema ljudi da izađemo na kraj s ovom navalom - kazala je Jusefi.
Najviše je ljuti što je znala da će doći do ovoga: još u januaru je zajedno s drugim kolegama upozoravala nadležne i u gradu Berlinu i u njemačkom Ministarstvu zdravstva.
- Unaprijed smo vidjeli ovaj talas. A sad je naravno zaprepašćenost velika jer je ispalo čak i gore nego što smo pretpostavljali - tvrdi ona.
Kao i obično - pogotovo kad treba dati novac, politika hronično kaska za nagomilanim problemima. Tek nedavno je odobren paket mjera zdravstvene njege koji će i dječjim bolnicama donijeti po 300 miliona eura, ali tek za 2023. i 2024. godinu, plus po 120 miliona u tim godinama za porodilišta.
Ali kad Jusefi čuje ideju njemačkog ministra zdravstva Lauterbaha da bolnice jednostavno prebace osoblje s drugih odjeljenja na pedijatriju, tek onda joj dođe da pukne od bijesa.
- To na papiru sigurno izgleda jednostavno, prebacivati ljude s jednog na drugo odjeljenje. Ali odakle da uopšte dođu ti ljudi? Zar misli da na drugim odjeljenjima imaju ljudi na pretek? Osim toga, pedijatrija je poseban oblik medicine. Ljekari koji inače imaju posla s odraslima često su nesigurni kada rade sa djecom - kazao je on.
Profesor Jerg Deč, načelnik dječjeg odeljenja Univerzitetske bolnice u Kelnu upozorava da se studenti medicine ionako vrelo rijetko odlučuju za pedijatriju, a slično je i kod osoblja za njegu.
Profesor kaže da, naprotiv, u nekim njemačkim pokrajinama uopšte nema mogućnosti specijalizacije medicine za djecu. Osim toga - mnogi su baš na odjeljenjima pedijatrije u doba pandemije otišli u penziju.
- Nema malo i onih koji su već posle nekoliko godina otišli u drugu specijalnost, umjesto da ostanu vjerni brizi za mališane čitavog radnog vijeka kao što je to bilo prije. Rezultat je očigledan - nedostaje nam stručnog osoblja pa tako ne možemo ni da opslužimo sve krevete - kaže profesor Deč.
Kod specijalizacije studenata za pedijatriju postoji još jedan problem: zna se da ti ljekari ne zarađuju kao oni "za odrasle". Problem je već i kako njemački sistem obračunava paušalno svaku dijagnozu i ljekarsku intervenciju.
- Tu su velike razlike odrasli pacijent zna da kaže šta ga muči, kod djece može da potraje i to su pravi pregovori uz pomoć roditelja i svih u ambulanti kad na primjer treba dati injekciju. Tu se potroši mnogo vremena i energije - zaključuje Deč.
