I tako vojna parada tokom koje su na ulice Vašingtona, baš na Trampov rođendan, izašli tenkovi nije bio samo jedan izlet vlastoljubivog ega. To je bila potvrda snage i iskazivanje namjere.
Tačno nedjelju dana kasnijje, američki predsjednik je naložio najveću američku vojnu intervenciju u poslednjih par decenija kada su sa više od 125 letjelica pogodili 3 iranska nuklearna postrojenja. Tramp je to nazvao "spektakularnim vojnim uspjehom" - ali još uvijek nije poznato koliko je štete zapravo nanijeto.
Trampov hazarderski potez republikanski sokoli i Izrael dočekali su uz klicanje. Ipak, uznemirilo je neke unutar MAGA baze (Make America Great Again-učinimo Ameriku ponovo velikom) koji su povjerovali u njegovu retoriku, obećavajući im da je posmatrač koji će okončati vječite ratove.
Ali nije bilo nikakvih noviteta onima koji su pomno pratili predsjednikov rat protiv demokratije, koji od januara sprovodi drakonske mjere nad migrantima, uz pomoć maskiranih državnih agenata koji grabe ljude na ulici i deportuju ih bez ikakve zakonske procedure, kao i raspoređivanja marinaca i pripadnika nacionalne garde protiv demonstranata u Los Anđelesu.
Trampov napad na Iran je bio još jedan primjer i njegove bezobzirnosti prema javnom mnjenju - šest od deset amerikanaca protivilo se uključivanju Amerike u sukob između Izraela i Irana, prema anketi koju je sproveo magazin Ekonomist 17. juna.
Demokrate su požurile da istaknu da su njegovi postupci bili očigledno kršenje ustava, prema kojem Kongres ima ovlašćenje da objavi rat stranoj državi. Nije bilo dokaza o neposrednoj opasnosti od Irana Americi koja bi mogla poslužiti kao osnov da Tramp postupi svojeglavo.
Adam Šif, demokratski član senatske radne grupe za nacionalnu bezbjednost, istakao je da nije bilo obavještajnih podataka koji su ukazivali na to Iran stvara nuklearnu bombu ili neki sličan mehanizam. A u kršenju protokola, vodeći demokratski zvaničnici zaduženi za nacionalnu bezbjednost nijesu bili obaviješteni o napadima sve dok ih Tramp nije objavio na društvenim mrežama.
Još jedanput su se Demokrate osjetile izopšteno i kao da pričaju uprazno. Mnogi su na Kongresu pozivali na izricanje mjera u skladu sa Zakonom o ratnim ovlašćenjima kojom bi se blokirale "neovlašćene neprijateljske akcije" u Iranu. Republikanci, koji imaju većinu u oba doma, svojevoljno pristaju na sopstveno potčinjavanje. Uglavnom su ćutali dok je Tramp puštao Maskovu Doge valutu na saveznu birokratiju, oslabivši USAID i druge agencije koje su pod nadležnošću Kongresa. U Predstavničkom domu su zakopali međusobne razlike kako bi usvojili Trampov zakon "jedan veliki prelijepi zakon".
Stoga, nije za očekivati da će republikanci povući kočnicu za hitne slučajeve na Trampov voz koji se, moguće, već zaputio prema trećem svetskom ratu. Frakcija "Amerika na prvom mjestu" je, u međuvremenu, uglavnom bila tiha i povučena. Trampov kult ličnosti obično nadjačava razlike u vezi sa politikom – i to se vjerovatno neće promijeniti zbog vojne operacije koja se dogodila više od 7.000 milja daleko i djeluje uspješno.
Uostalom, Trampovo posmatraštvo je oduvijek selektivno: postoji Tramp golubica i Tramp soko. Ovaj prvi je prošle godine tvrdio će biti jedini predsjednik u 72 godine koji neće ratovati. Tokom govora na svojoj inauguraciji izjavio je da će svoj uspjeh mjeriti ne samo po bitkama koje će dobiti, već i po ratovima koje će okončati i, što je još važnije, po onima kojima se neće priključiti.
Tokom svog drugog mandata, Trampova kampanja bombardovanja u Jemenu ubila je gotovo isto toliko civila za samo dva mjeseca koliko i tokom prethodne 23 godine američkih napada na islamiste i militante u toj zemlji.
Tramp je pozvao Iran da "pristane na okončanje ovog rata", rekavši da je "sada vrijeme za mir". Ostaje da se vidi da li će napadi natjerati Teheran da utiša vatru ili će dodatno proširiti sukob.
Izvor: Gardijan
Prevod: Darinka Jovanović
