Takav ishod očigledno upućuje na puč, nakon višenedjeljnih protesta koje predvodi pobunjena madagaskarska omladina, prenose agencje.
Siteni Randrijanasolonijako, lider opozicije u parlamentu, rekao je da je Radžoelina „pobjegao" iz zemlje nakon što su se vojnici okrenuli protiv njega.
Izjava je data neposredno pošto je Radžoelina trebalo da se pojavi na nacionalnoj televiziji i radiju, kako bi održao govor narodu Madagaskara, prenose mediji.
Kancelarija predsjednika najavila je njegov govor za 19 sati po lokalnom vremenu (16:00 GMT), ali je odgođen pošto je grupa vojnika pokušala da zauzme državnu televiziju.
Predsjednikov kabinet nije saopštio da li je on još na Madagaskaru, s obzirom na izvještaje da je u nedjelju pobjegao iz zemlje francuskim vojnim avionom.
Proteste protiv vlade u početku su vodili demonstranti iz generacije Z, a počeli su 25. septembra. U subotu se dogodila prekretnica: vojnici iz elitne vojne jedinice CAPSAT došli su s demonstrantima do trga u glavnom gradu Antananarivu i pozvali Radžoelinu i nekoliko ministara da se povuku sa funkcija, prenosi portal RTCG.
Jedinica, koja je pomogla Radžoelini da dođe na vlast kao prelazni lider u vojnom puču 2009. godine, saopštila je da je preuzela kontrolu nad svim oružanim snagama na Madagaskaru.
Radžoelinin kabinet je u nedjelju saopštio da je u toku „pokušaj nezakonitog i nasilnog preuzimanja vlasti" u ostrvskoj zemlji od 31 milion stanovnika koja se nalazi u Indijskom okeanu, uz istočnu obalu Afrike.
Predsjednika nema u javnosti otkako je izbila vojna pobuna, i ne zna se gdje je on. Njegov portparol ne odgovara na telefonske pozive i poruke.
Portparol francuskog ministarstva vanjskih poslova odbio je da komentariše izvještaje da je francuski vojni avion izveo Radžoelinu i njegovu porodicu iz zemlje.
Madagaskar je bivša francuska kolonija. Radžoelina navodno ima francusko državljanstvo, što je izvor nezadovoljstva među Madagaskarcima.
Bivši premijer Madagaskara i jedan od najbližih savjetnika predsjednika napustio je zemlju i stigao na obližnje ostrvo Mauricijus u nedjelju u zoru, saopštila je vlada Mauricijusa, dodajući da „nije zadovoljna" što je privatni avion sletio na njenu teritoriju.
Radžoelinin kabinet u posljednjem saopštenju nije precizirao ko stoji iza pokušaja puča, ali je vojna jedinica CAPSAT izgleda bila u poziciji da to učini, i u nedjelju je imenovala jednog generala za novog šefa oružanih snaga Madagaskara, što je ministar odbrane prihvatio.
Komandant CAPSAT-a, pukovnik Majkl Randrianirina, rekao je da su njegovi vojnici razmijenili vatru sa snagama bezbjednosti koje su pokušavale da uguše proteste tokom vikenda, i da je jedan od njegovih vojnika poginuo. Međutim, dodao je, nije bilo većih borbi na ulicama, a vojnike koji su se vozili u oklopnim vozilima i mahali zastavama Madagaskara ljudi u Antananarivu su pozdravljali.
Randrianirina je rekao da je vojska „odgovorila na pozive naroda", ali je negirao da je došlo do puča.
Govoreći u nedjelju u vojnom štabu zemlje, rekao je novinarima da je na narodu Madagaskara da odluči šta će se dalje desiti i da li će Radžoelina napustiti vlast i da li će biti održani novi izbori.
Protesti su izbili zbog nestanka vode i struje. Ujedinjene nacije su saopštile da je u demonstracijama poginulo najmanje 22 ljudi, a da su desetine povrijeđene. Vlada je osporila ovaj broj.
Protesti su se pretvorili u dublje nezadovoljstvo vladom i rukovodstvom Radžoeline.
Demonstranti su pokrenuli niz pitanja, uključujući siromaštvo i troškove života, pristup visokom obrazovanju, te navodnu korupciju i pronevjeru javnih sredstava od strane vladinih zvaničnika, kao i njihovih porodica i saradnika.
Građanske grupe i sindikati su se takođe pridružili protestima, što je rezultiralo uvođenjem noćnog policijskog časa u Antananarivu i drugim većim gradovima.
Demonstranti generacije Z, koji su započeli ustanak, mobilisali su se putem interneta i kažu da su inspirisani drugim protestima koji su srušili vlade u Nepalu i Šri Lanki.
Madagaskar je više svojih lidera oborio u državnim udarima i ima istoriju političkih kriza otkako je stekao nezavisnost od Francuske 1960. godine.
