Razoreno vodosnabdijevanje i kanalizacija u Siriji doveli su do talasa kolere. Opaka bakterija tako podsjeća da je zemlja i dalje infrastrukturno razvaljena i upućena na humanitarnu pomoć, prenosi DW.
Dvanaest godina rata, gladi, siromaštva i korone u zemlji gdje je mnogo toga porušeno. Sada Siriji prijeti iduća katastrofa – već sedmicama se kolera širi na sjeveru zemlje, posebno u području Alepa, Idliba i Hasake, piše „Dojče vele„.
Prvi slučaj prijavljen je početkom septembra, a do danas je, prema navodima Karitasa, zabilježeno barem 15.000 slučajeva. Umrlo je više od šezdeset ljudi.
Zaraza se prenijela na pogranične oblasti Libana, sve do glavnog grada Bejruta. Slučajeva ima i u susjednom Iraku.
Zagađena voda za piće
Kolera je surova bakterijska infekcija crijevnog trakta koja vodi teškom prolivu, povraćanju, dehidrataciji. Zaraza se često prenosi zagađenom vodom za piće. „Veoma je zarazna bolest i brzo može prerasti u epidemiju“, kaže Lusija Ringto koja je medicinska savjetnica za Siriju u organizaciji „Ljekari bez granica“.
Kurdske autonomne oblasti ne sjeveru Sirije zajedno sa „Ljekarima bez granica“ organizuju ambulante. Karitas učestvuje u informisanju građana i obezbjeđuje tablete za dezinfekciju vode. Karitas sarađuje i sa sirijskim režimom koji kontroliše Alepo.
Angela Gertner, referentkinja za Siriju u Karitasu, priča da su djelovi Alepa i dalje strašno razoreni i da nema svuda vode za piće ili struje. Taj grad je bio u rukama raznih pobunjeničkih grupa, a kasnije na meti žestokih vazdušnih udara Asadovog režima i Rusije.
-Cijene pojedinih namirnica su se u posljednje dvije godine upetostručile. Ljudi oskudijevaju. Jedva da ima pristupa ispravnoj vodi za piće. Zato mnogi posežu za nesigurnim zalihama vode ili kupuju zagađeno povrće- kaže Gertner.
Porušena vodovodna infrastruktura
Porijeklo sadašnjeg talasa kolere mnogi vide u rijeci Eufrat. Mnoga naselja povlače vodu direktno iz rijeke ili njenih kanala, bez prečišćavanja.
Unicef procjenjuje da je tokom rata u Siriji uništeno dvije trećine postrojenja za prečišćavanje vode, polovima crpnih stanica i trećina vodotornjeva. U stambenim četvrtima često ne funkcioniše ni kanalizacija.
-Čitave otpadne vode samo tako odlaze u Eufrat- kaže Angela Gertner.
Sagovornice DW pominju i tursku okupaciju sjeveroistoka Sirije – tamo je važno postrojenje za preradu vode kojim se snabdijeva grad Hasaka. Ali, Turci jedva da još puštaju vodu za stanovništvo te se mnogi okreću nesigurnoj vodi iz bunara.
Posebno dramatično je na sjeverozapadu zemlje gdje su kampovi za interno raseljene. Tamo još uvijek mnogi ljudi dijele tijesne šatore, i žive u očajnim higijenskim uslovima gdje je čista voda prava dragocjenost. Region kontroliše jedna radikalna islamistička paravojska proistekla iz fronta Al Nusra. Unicef je u tom području uspostavio 26 stanica za liječenje kolere.
Potrebna obnova
Kolera se mahom jednostavno liječi ukoliko se prepozna na vrijeme i ako ima ljekara sa potrebnom opremom. U suprotnom, u roku od nekoliko sati može se umrijeti od dehidratacije.
-Zdravstveni sistem u Siriji praktično ne postoji, posebno u regionima koji su bili teško pogođeni ratom. Kad se pojave slučajevi kolere, ljudi teško da imaju mogućnosti da budu brzo medicinski zbrinuti- kaže Gertner.
Manjka i vakcina protiv kolere. Svjetska zdravstvena organizacija je zato preporučila da ljudi dobijaju jednu umjesto dvije doze, kako bi bilo više za sve. EU je opredijelila 700.000 eura za suzbijanje zaraze u Siriji.
Ali ljudi na terenu kažu da bi pravo rješenje bila jedino valjana obnova razorene zemlje. O tome nema dogovora između Rusije i Zapada.
-Hitna pomoć koja sada stiže ne omogućava obnovu postrojenja za prečišćavanje ili kanalizacija. Treba nam infrastruktura kako bi ljudi mogli da izgrade egzistenciju, a ne da se guraju oko humanitarnog lonca koji postaje sve manji- zaključuje Gertner.
