Strateška normalizacija ili taktički manevar?

Obnavljanje odnosa između Sjedinjenih Američkih Država i Rusije izazvalo je oštre reakcije širom svijeta – od evropskih prijestonica do geopolitički nestabilnih regiona poput Zapadnog Balkana.

Dok za neke ovo predstavlja šansu za deeskalaciju tenzija i ekonomsku stabilizaciju, za druge je potencijalno podrivanje zapadnih strateških interesa.

Ovaj potez, koji dolazi nakon dugog perioda sankcija i međusobnog nepovjerenja, otvara ključna pitanja: Da li je riječ o dubljem geopolitičkom zaokretu, ili samo o taktičkom manevru? Ko dobija, a ko gubi? Kako će ovo uticati na EU, Zapadni Balkan i Crnu Goru?

Dolaskom Donalda Trampa na vlast, američka spoljna politika je doživjela zaokret. Za razliku od administracije Džoa Bajdena, koja je zagovarala snažan antiruski stav, Tramp je dao do znanja da želi pragmatičan odnos sa Moskvom, tvrdeći da su prethodne tenzije više koštale SAD nego što su im koristile.

Ključni motivi ovog zaokreta uključuju prije svega energetsku bezbjednost, zato što SAD žele da stabilizuju globalno tržište energenata kako bi smanjile evropsku zavisnost od ruskih resursa, ali da poveća zavisnost od SAD. Poseban fokus usmejren je na Kinu, a analize govore da je Rusija, uprkos svemu, manja geopolitička prijetnja u odnosu na Peking. Tu je i populistička retorika, a poznato je da Trampova administracija želi da ograniči intervencionizam i "rasipanje novca" na spoljne konflikte.

Crna Gora mora da balansira

Što se Crne Gore tiče, ona će kao NATO članica morati da balansira između zapadnih integracija i unutrašnjih političkih podjela, jer u zemlji postoji jak proruski osjećaj.

Na drugoj strani, obnavljanje odnosa SAD i Rusije moglo bi Srbiji donijeti veću diplomatsku fleksibilnost, naročito u odnosu na Kosovo, dok bi svaki signal o promjeni odnosa SAD i Rusije mogao uticati na političku stabilnost u BiH, naročito u kontekstu odnosa Republike Srpske i Federacije BiH.

Rusija teži stvaranju novog ekonomskog bloka u saradnji sa Kinom, Indijom i Iranom, a bolji odnosi sa SAD svakako bi omogućili veću fleksibilnost u globalnoj trgovini.

Evropska unija je jedan od glavnih "gubitnika" u ovom procesu. Dok Njemačka i Francuska pokušavaju da zadrže autonomiju, istočne članice poput Poljske i baltičkih država strahuju od smanjivanja američkog prisustva u Evropi.

Ključne dileme za Brisel su: Da li će SAD ostaviti Evropu da se sama nosi sa Rusijom? Kako će se ovo odraziti na odnose unutar EU? Može li Evropa razviti sopstvene mehanizme odbrane?

EU je već najavila povećana ulaganja u vojne kapacitete kroz program "ReArm Europe", koji uključuje formiranje zajedničke evropske vojske.

Moskva smanjuje ekonomski pritisak

Iako promjene u odnosima velesila ne znače da će SAD u potpunosti odustati od podrške Ukrajini, Vašington bi mogao smanjiti vojnu i finansijsku pomoć Kijevu, što bi znatno promijenilo odnos snaga na terenu.

Za Moskvu je ovo idealna prilika da smanji ekonomski pritisak i ojača svoju poziciju u međunarodnim odnosima. Glavni ciljevi Kremlja u ovom procesu su i, u ovom trenutku ono najvažnije, popuštanje zapadnih sankcija koje su oslabile rusku ekonomiju, naročito bankarski sektor i izvoz visoke tehnologije. Takođe, jačanje uticaja u Evropi, odnosno diplomatsko zbližavanje sa SAD, moglo bi otvoriti prostor za bolje odnose sa pojedinim članicama EU. Tu je, naravno, i geopolitička prednost, zato što bi Moskva, ukoliko se SAD odmaknu od ukrajinskog konflikta, mogla dobiti stratešku prednost.

Zapadni Balkan je jedno od područja koje bi moglo da bude direktno pogođeno promjenom američke politike. Region ostaje pod snažnim uticajem Zapada, ali i Rusije, Kine i Turske.

Svjetski analitičari tvrde da postoje tri glavna scenarija, a onaj koji je donedavno izgledao nemoguć jeste dugoročna normalizacija, jer ako SAD i Rusija pronađu trajan dogovor, to bi moglo dovesti do nove geopolitičke ravnoteže.

Drugi scenario je ograničeni dogovor, a ako se radi samo o taktičkom popuštanju, odnosi bi mogli ostati nestabilni. Opcija je i ono što je uvijek na raspolaganju – povratak tenzijama. Ukoliko dogovori propadnu ili dođe do nove krize, odnosi bi mogli ponovo eskalirati.

Tramp: Postigli smo veliki napredak

Sjedinjene Američke Države postigle su velik napredak u pregovorima s Ukrajinom i Rusijom posljednjih dana, izjavio je američki predsjednik Donald Tramp.

Govoreći pred novinarima u Ovalnom kabinetu Bijele kuće, on je ponovo izrazio optimizam u vezi sa završetkom rata u Ukrajini, istakavši da je njegov tim posljednjih dana ostvario značajan napredak, prenose mediji.

– Reći ću vam da smo postigli velik napredak s Ukrajinom i velik napredak s Rusijom u posljednjih nekoliko dana i bilo bi sjajno dovesti ovaj rat kraju – rekao je Tramp.

Dodao je da bi brzo okončanje rata značilo da "ne moramo više razgovarati na taj način o nuklearnom oružju", nadovezujući se na nedavnu izjavu francuskog predsjednika Emanuela Makrona o mogućnosti proširenja nuklearne zaštite na evropske saveznike.

– Bilo bi sjajno kada bismo se svi riješili nuklearnog oružja – zaključio je Tramp.

U svim ovim političkim pretumbacijama na svjetskom nivou SAD dobijaju fleksibilnost u globalnoj politici, ali rizikuju slabljenje evropskih savezništava.

Rusija dobija šansu za ublažavanje sankcija i jačanje globalnog uticaja, a Evropska unija je pod pritiskom, jer gubi čvrstu američku podršku u odnosu prema Rusiji.

Na našu žalost, Zapadni Balkan ostaje ranjiv, jer će svaka promjena odnosa velikih sila direktno uticati na stabilnost regiona.

Trenutno, sve oči su uprte u Vašington i Moskvu – ali i u Brisel, Podgoricu i Beograd, gdje se odlučuje kako će regija odgovoriti na ovaj novi globalni izazov.