Na iznenađenje mnogih, Čeng je sada liderka nacionalističke partije koju je nekad prezirala, nakon što su je odabrali za predsjednicu partije u oktobru. Nedavno se poklonila grobu Čang Kaj-Šeka, drakonskog lidera Nacionalističke partije koga je nekada oštro kritikovala. Ovih dana kaže da narod Tajvana treba s ponosom da objavi da su i oni Kinezi.
To putovanje počelo je na sasvim drugačijem mjestu. Čeng je kćerka nacionalističkog vojnika iz Kine i majke Tajvanke, a odrasla je na jugu Tajvana. Kao studentkinja na Nacionalnom univerzitetu Tajvana tokom osamdesetih, pobunila se protiv svog porijekla kćerke vojnika, potpuno se posvetivši rastućem pokretu ostrva za tajvanski identitet i samoupravljanje.
"Generacije su se smjenjivale, vladari su dolazili i odlazili i samo sve više i više iskorištavali i ugnjetavali tajvanski narod", rekla je u govoru 1988. godine. "Danas su nacionalisti najprezriviji vladari."
Nagli porast moći Čeng Li Vun unutar nacionalističke partije i njeno pozivanje da se hitno obnove odnosi sa Pekingom učinili su je vrlo rasplinutim i nestabilnim vođom kakvog Tajvan godinama nije imao.
Njeni stavovi bi mogli uskoro probuditi nemir i u Vašingtonu, ključnom savezniku sistema odbrane u Tajvanu, budući da se zakonodavci u ovoj zemlji pripremaju za raspravu o predlogu predsjednika Laj Čing-te da poveća potrošnju u vojne svrhe za 40 milijardi u narednih osam godina.
Ovaj plan, čija je svrha, prevashodno, kupovina oružja od Sjedinjenih Američkih Država, biće jedan od prvih velikih političkih testova za Čeng. Ona se nije konkretno izjasnila da li se protivi povećanju potrošnje, ali jeste dovela u pitanje može li Tajvan to da priušti i bi li kupovina oružja pomogla da se obezbijedi mir ili pogoršaju tenzije. Kazala je i da je Laj nesmotreno pretvorio tajvanski moreuz u "bure baruta".
Pedesetšestogodišnja Čeng odustala je od nade za nezavisnost Tajvana još prije 20 godina podstaknuta, kako kaže, sve jačim uvjerenjem da je taj cilj nerealan i opasan. Ona sad kaže da Tajvan mora prihvatiti da je ta zemlja, istorijski gledano, dio Kine ili će rizikovati da izbije stravičan rat sa Pekingom, koji Tajvan smatra svojom izgubljenom teritorijom.
"Ne bih rekla da je vrijeme na strani Tajvana", rekla je Čeng u kancelarijama Nacionalističke partije u Tajpeju, glavnom gradu Tajvana, u intervjuu za Njujork tajms. "Drastičan napredak kopnenog dijela Kine znači da je njena nacionalna moć neuporediva u odnosu na to kakva je bila prije samo četiri godine, a kamoli prije deset."
Za Nacionalističku partiju, Čeng je odvažan izbor. Ova partija, punog naziva Kineska nacionalistička partija, izgubila je na prethodna tri kruga predsjedničkih izbora od Demokratske progresivne partije, kojoj pripada predsjednik Laj, a koji tvrdi da je Tajvan zasebna država i da Kinu treba da drži na distanci.
Izabrana je za čelnika Nacionalističke partije nakon što su se članovi, željni borca, okupili oko njene poruke da je partija postala previše plašljiva. Na događajima često drži improvizovane pasionirane govore, što je vještina koju je izbrusila još kao studentkinja političkih nauka. Ipak, neki u njenoj partiji sa plaše da bi njena pristrasnost prema Kini mogla da pokoleba one glasače koji ne glasaju ni za jednu krajnost. Prema anketama, svega trećina stanovnika Tajvana izjašnjava se kao Kinezi.
"Ona je drugačiji tip lidera koji pokušava da razdrma stagnaciju u partiji", rekao je Džejson Su, viši saradnik na Hadson institutu i bivši poslanik Nacionalističke partije u tajvanskom zakonodavnom tijelu. "Ideološki je dosljedna, retorički oštra, ali bi mogla biti politički rizična za Tajvan, koji se suočava sa sve prisutnijom navalentnošću Pekinga.
Tajvanski zvaničnici iz sektora bezbjednost tvrde da dokazi ukazuju na to da je Kineska komunistička partija dala zamah njenoj kampanji, podržavajući je na društvenim mrežama kroz naizgled koordinisane poruke sa naloga koji su vjerovatno iz Kine. Čeng se nije osvrnula na te tvrdnje. Nakon što je pobijedila, čestitao joj je predsjednik Kine, Si Đi Ping, što ukazuje na to da uživa podršku Pekinga.
Čeng kaže da bi, ako bi Laj osvojio još jedan mandat, Si mogao zaključiti da je mirno ujedinjenje izgubljen slučaj i da Kina "ne bi imala izbora osim da se pozabavi pitanjem Tajvana na svoj način", aludirajući na rat.
Vjeruje da će njeni argumenti dobiti podršku među tajvanskim glasačima. Navela je da su Tajvanu potrebni snažni odnosi sa Sjedinjenim Državama, ali je istakla da su carine predsjednika Donalda Trampa od 20% na Tajvan, kao i njegov pritisak da se proizvodnja poluprovodnika, dragulja tajvanske privrede, premjesti u SAD, podstakle sumnje u namjere Vašingtona.
"Može li biti da se Sjedinjene Države ophode prema Tajvanu kao prema pionu, da bi strateški provocirale Komunističku partiju Kine u pogodnim trenucima?" rekla je na račun stavova javnosti odražavajući retoriku Pekinga, koji Vašington prikazuje kao onoga ko manipuliše Tajvanom da bi obuzdao Kinu.
Raniji lideri Nacionalističke partije često su provodili godine studirajući u Sjedinjenim Državama i razvijali duboko poštovannje prema njima, rekao je Li De Vej, političar Nacionalističke partije koji je pomagao u Čenginoj kampanji za vođstvo partije. Čeng, koja je tamo studirala godinu dana, ne dijeli taj stav, kazao je Li.
"Prema njenom mišljenju, Amerika više nije centar svijeta", rekao je Li.
Čak i prije nego što je zauzela poziciju lidera, bila je sklona kontroverzi. U jednom intervjuu za Dojče Vele, njemačku medijsku kuću, održanom u oktobru, kazala je da je predsjednik Rusije, Vladimir Putin, osvojio poslednji predsjednički mandat na demokratski održanim izborima, uprkos dokazima da nije imao stvarnu konkurenciju.
Kritičari kažu da Čengini komentari pokazuju da su je zanijeli stavovi koje Peking ima prema Rusiji, u pogledu uloge žrtve Rusije u zapadnjačkom maltretiranju. Kažu da je ona isto tako naivna po pitanju namjera Kine prema Tajvanu. Vu Čeng, portparolka Demokratske progresivne stranke, kaže da je Čeng zažmurila na očiglednu agresiju Kine nad Tajvanom i za to je okrivila žrtvu: Tajvan."
Sada, kao čelnica svoje partije, kazala je da je voljna da se sastane sa kineskim liderima. To je izjavila zato što oni ne bi razgovarali sa predstavnicima tajvanske vlade, pa Nacionalistička partija se mora umiješati i biti spona za dijalog. To je argument sa kojim bi se Tramp složio, smatra ona.
"On vjeruje da su pregovori najbolji način da se bilo šta riješi", kazala je.
Originalni članak objavio je Njujork tajms.
c.2025 The New York Times Company
