Vladimir Putin i Nikolas Maduro na sastanku u Kremlju u maju 2025. godine / -ALEXANDER ZEMLIANICHENKO/GULIVER/AP
11/01/2026 u 12:48 h
Prevod: Darinka JovanovićPrevod: Darinka Jovanović
Preuzmite našu aplikaciju
Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
Pratite nas
i na WhatsUp kanalu
StoryEditor

The New York Times: Svrgavanje Madura ide naruku Putinu

Posle vijesti o otmici prošle nedjelje, mnogi analitičari kazali su da je otmica predsjednika Venecuele istovremeno i udarac Vladimiru Putinu.

Piše M. Gesen za Njujork tajms

Mada su mnogi Madurovu otmicu doživjeli kao udarac predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu, budući da su Venecuela i Rusija saveznici, zapravo je suprotno. Ovo je za Putina pobjeda, jer jeste udarac, i to vjerovatno koban po novi svjetski poredak zakona, pravde i ljudskih prava koji je utemeljen poslije Drugog svjetskog rata.

Taj poredak nikad nije bio tako čvrst, koliko su ga njegovi zagovornici takvim predstavljali. Mnoge multilateralne institucije osnovane radi jačanja saradnje i međunarodnog prava postale su disfunkcionalne, jer su ih sabotirali najmoćniji članovi. Ipak, neke mehanizmi su bili efikasni, neki zakoni primjenjivani, neki zločini kažnjeni, a mnogi drugi vjerovatno spriječeni; afirmisana je slobodna i dostojanstvo milionima ljudi, i gajili su suptilnu nadu da će se izgraditi svjetski poredak zasnovan na zakonu. Više ne.

Kada se obratio u javnosti na konferenciji za medije u subotu, predsjednik Donald Tramp objavio je da su američke snage otele predsjednika Venecuele i njegovu ženu u ime demokratije, pravde i slobode za Venecuelance i bezbjednost Amerikanaca. To je bilo ismijavanje. Uprkos onome u šta huligani koji nam vode zemlju zapravo vjeruju, otmica, bilo da se desila na ulicama Bostona, u stambenoj zgradi u Njujorku ili Čikagu ili u Madurovoj kući u Karakasu, nije oruđe pravde.

Nezakonitošću se ne čuva zakon. Ratovanje neće nikog učiniti bezbjednijim. Kolonizacija ne donosi slobodu. Kolonizacija je upravo ono što je Tramp obećao kad je Mariju Korinu Mačado, dobitnicu Nobelove nagrade sa legitimnim pravom na priželjkivani mandat i međunarodno priznanje, odbacio zbog nedostatka liderskih vještina i rekao čak četiri puta, na jedan ili drugi način: "Mi ćemo upravljati tom zemljom."

Ovo je vrlo konkretno izvrgavanje ruglu, poznato svima koji prate Putina. Ruski predsjednik tvrdi da je invazija na Ukrajinu misija oslobađanja ljudi te zemlje. On tvrdi da brani suverenitet Rusije, koje nije ugroženo postojanjem ukrajinske države. Putin tvrdi da je Ukrajina nezakonito prisvojila infrastrukturu koju je izgradila njegova zemlja (tačnije, Sovjetski Savez, koji Putin poistovjećuje sa Rusijom), baš kao što je Tramp lažno tvrdio da je Maduro počinio najveću krađu američke svojine u istoriji time što je privatizovao naftnu industirju čije su osnivanje potpomogle američke kompanije.

image

Venecuelanci slave Madurovo hapšenje na ulicama Karakasa 4. januara 2026. godine

IMAGO/AAL.PHOTO-IMAGO/LUIS BARRON

Postoje ogromne razlike između Madura, autokrate koji je ostao na vlasti tako što je pokrao izbore, i ukrajinskog legitimno i demokratski izabranog predsjednika, Volodimira Zelenskog. Ali ono što je važno jesu sličnosti između dva agresora, Trampa i Putina.

Godinama je Putin propagirao viziju svijeta u kom vlada šačica moćnih muškaraca. Ovo je, takođe, poredak vremena poslije Drugog svjetskog rata, poredak Hladnog rata, u kom su zemlje, koje je kolonizovao Sovjetski Savez, izopštene iz liberalnih težnji koje je Zapad proklamovao. Odavno je već jasno da Tramp instiktivno dijeli ovo mišljenje: oblikovanje svijeta je ono čemu, prema njegovu mišljenju, služi politička moć.

Prije pola vijeka, kao đak trećeg razreda u sovjetskoj državi, mjesecima sam slušao lekcije o prirodnim resursima. Riječ na ruskom - poleznie iskopaemie - veoma je slikovita; u bukvalnom prevodu znači "korisne supstance koje se mogu iskopati". Te sovjetske škole su bile toliko dosadne da se još uvijek sjećam da se kazaljka na satu u učinionici nije mrdala. Sjećam se i da je granit čvrst, da se metal nalazi u rudi, da je nafta neophodna za savremeni život, a da je ekstrakcija svrha prisvajanja zemlje. Takođe se sećam velike mape Sovjetskog Saveza na kojoj su mnoge mineralno bogate oblasti bile obojene jarko crvenom bojom. Rekli su mi da je to naše bogatstvo.

The New York Times: Zašto Tramp želi da prisvoji Grenland?

Izgleda da je Tramp došao do istog shvatanja geografije i politike koju su utuvili u glavu sovjetskoj djeci, a među njima smo i Putin i ja. Tokom Trampove konferencije za medije, odgovorio je na većinu pitanja, bilo da su bila o načinima kako upravljati Venecuelom, o cehu takve uprave ili o drugim geopolitičkim interesima naše zemlje u tom regionu, sa sve odgovorima o nafti koju će SAD isisati iz venecuelanskih izvora. Njegova politika je politika samobogaćenja, jedna velika potraga za korisnim supstancama. Tokom svog prvog predsjedničkog mandata, imao je običaj da kritikuje Džordža Buša jer nije znao kako da uzme naftu od Iraka. Neki od nas su se tada pitali: "Kako to neko uzme naftu?" Evo kako: uzmete im državu.

Jedna od stvari koje Tramp i Putin dijele je prezir prema evropskim vrijednostima; upravo onim vrijednostima saradnje, pravde i ljudskih prava koje je trebalo da očuva međunarodni poredak poslije Drugog svjetskog rata. Putinovi govori prožeti su ovim prezirom i slični su Trampovoj strategiji za nacionalnu bezbjednost. Izgleda da postoji doktrina koja može Trampu omogućiti da preuzme Venecuelu, Kubu, kojoj su on i državni sekretar Marko Rubio javno prijetili, kao i bilo koji drugi dio Amerike koji Tramp poželi. (Siguran sam da će se ubrzo vratiti da govori o tome kako da napravi Kanadu 51. saveznom državom).

image
XENERGY-XENERGY

Ako je tako, to će omogućiti Putinu da pripoji od Evrope sve što hoće. Hibridni rat Rusije, kako politička, tako i infrastrukturna sabotaža, uključujući sumnjivo ometanje frekvencija vazdušnog saobraćaja na brojnim evropskim aerodromima, eskalirao je otkako se Tramp vratio na vlast. Trampova kontinuirani pritisak na Rusiju ojačao je Putina. Invazija na Karakas, izvedena na način sličan onom kako je planirano da se učini sa Kijevom, ojačaće ga još više. Slična poruka je, nesumnjivo, poslata i Pekingu, jer, ako Tramp može da uzme Venecuelnu, a putin Ukrajinu, sigurno da i Si Đinping, predsjednik Kine, može pripojiti Tajvan.

Putin je bio Madurov saveznik, ali saveznici dođu i prođu; pogledi na svijet, kao i želja da im se svijet potčini, ne jenjavaju. Putinov svijet je upravo postao malo harmoničniji. Ne zato što Putin govori Trampu šta da radi, kako bi vas teoretičari zavjera naveli da vjerujete, već zato što ove autokrate zaista imaju isti pogled na svijet. Imamo za to jednu izreku u ruskom - dvije čizme čine par. Sličan se sličnom raduje.

Originalni članak objavio je Njujork tajms.

c.2026 The New York Times Company

Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
Pratite nas
i na WhatsUp kanalu
16. januar 2026 13:22