Piše Edvard Vong za "Njujork tajms"
Oteo je lidera Venecuele, uzeo svu naftu te države i napao okolne civilne čamce. Kubu je gurnuo u humanitarnu krizu kroz neku vrstu blokade i ostvario svoje pravo da kontroliše Kanadu i Grenland. I okupio je najveću američku vojnu silu na Bliskom istoku, još od invazije na Irak 2003. godine.
Tramp je svojoj politici nadjenuo naziv "Amerika iznad svega", sa fokusom na američke interese, kako on to voli da kaže. Ali, to ipak nije izolacionistički, niti znači povlačenje iz svijeta, kako tvrde pojedini analitičari. Niti se još uvijek radi na formiranju "sfere uticaja", gdje bi se njegova administracija zadovoljila time da dominira zapadnom hemisferom, a druge regione ostavila protivničkim silama.
Iz jedne perspektive, to predstavlja vaskrusnuće carskog uređenja; zauzimanje teritorija i suverenih naroda, što je u Evropi i drugim vojno jakim zemljama bilo prisutno sve do dvadesetog vijeka. Istovremeno, to znači prigrliti, čak i slaviti zapadnu carsku istoriju.
U govoru održanom na inauguraciji, Tramp je hvalio predsjednika Makinlija, koji je transformisao Sjedinjene Države u prekogranično carstvo tokom špansko-američkog rata, tako što je osvojio Filipine, Portoriko i Gvam.
Trampovu formu američke dominacije najbolje je predočio Marko Rubio, državni sekretar, u govoru održanom ovog mjeseca na konferenciji za bezbjednost u Minhenu.
"Pet vjekova se Zapad samo širio, sve do kraja Drugog svjetskog rata; njegovi misionari, hodočasnici, vojnici, istraživači izbijali su iz svojih krajeva i prelazili okeane, naseljavali nove kontinente, gradili ogromna carstva i širili se svijetom", rekao je Rubio pred publikom koju su većinom činili evropski zvaničnici.
Poslije 1945. godine, kada se Drugi svjetski rat završio, a Evropa bila u ruševinama, onda je Zapad "počeo da se skuplja", kazao je Rubio.
Osudio je antikolonijalne pokrete za nezavinost, doveo ih u vezu sa komunističkom ideologijom i okrivio ih za urušavanje zapadnjačke moći. "Velika carstva sa Zapada su se suočila sa konačnim padom, a ubrzale su ga bezbožničke komunističke revolucije i antikolonijalne pobune koje bi transformisale svijet i prostrle crveni čekić i srp preko čitave mape svijeta", rekao je.
Potom je izjavio da Trampova administracija nije željela saveznike "okovane krivicom i sramom", izrazivši se na isti način kao i članovi Alternative za Njemačku (AfD), njemačke desničarske partije.
"Želimo saveznike koji se ponose svojom kulturom i nasljeđem, koji razumiju da smo mi nasljednici one iste slavne i plemenite civilizacije i koji su, zajedno sa nama, voljni i sposobni da je brane", zaključio je Rubio.
Nešto kasnije u govoru upozorio je na "brisanje civilizacije".
Rubio je dobio stojeće ovacije. U govoru se, iako krcatom kritikama upućenim evropskim narodima, dotakao zajedničke istorije Sjedinjenih Država i Evrope. Za neke istoričare i američke konzervativce govor je bio i prikaz ideja o liberalizmu i padu Zapada, o kojima su decenijama ranije pisali desničarski pisci Džejms Barnam i Pit Bukanan.
Dok Tramp nastavlja da bude ratoboran, ratuje protiv Irana gotovo svakodnevno i ponovo spominje Grenland prošlog vikenda, neki analitičari su Rubiov govor doživjeli kao ogledalo onoga što će se tek dogoditi.
"Rubio je precizno predstavio trenutnu Trampovu spoljnopolitičku poziciju", kazao je Stiven Verthajm, istoričar američke moći u Karnegijevoj fondaciji za međunarodni mir. "Uprkos široko rasprostranjenim strahovima da bi Tramp mogao da se povuče sa svjetske scene, on radi na ponovnom oživljavanju američke vojne dominacije na svim poljima. To je globalizam po principu `Amerika iznad svega`. Umjesto da napušta saveze, Tramp ih pretvara u oružje i koristi kao platforme za prinudu."
"Slaviti carstvo bilo bi normalno u Evropi dvadesetog vijeka, ali bi to sada, u demokratskom svijetu u kom nema kolonija, bilo vrlo neprimjereno", kazao je Verthajm.
Nader Hašemi, stručnjak za politiku Bliskog istoka na Univezitetu Džordžtaun, kazao je da, dok Tramp i Rubio nameću svoju imperijalističku politiku, "posljedice će biti ogromne u kontekstu međunarodnih odnosa, naročito bivših kolonija, gdje je politički identitet većine suverenih država formiran u kontekstu borbe za dekolonizaciju protiv zapadnjačkog imperijalizma".
"U arapsko-islamskom svijetu", dodao je, "ekstremističke snage će iskoristiti ovaj razvoj događaja kako bi privukle nove regrute". Rusija i Kina bi takođe mogle da profitiraju, nakon decenija nastojanja da, kritikujući ono što su nazivale američkim imperijalizmom, privuku druge zemlje na svoju stranu.
Govoreći o svojoj domovini, Rubio je zanosno govorio o američkim i evropskim kolonijalistima koji su rame uz rame osvajali teritorije: o "njemačkim farmerima i zanatlijama koji su pretvorili prazne ravnice u globalnu poljoprivrednu silu" na Srednjem zapadu, kao i o "francuskim trgovcima krznom i istraživačima čija imena, uzgred, i danas krase nazive ulica i gradova širom doline Misisipija".
Rubio, sin kubanskih imigranata, takođe je veličao svoje pretke iz Italije i Španije.
"Prazne ravnice" su, naravno, mit: starosjedilački narodi Amerike živjeli su tamo milenijumima prije nego što su ih ubili i potčinili kolonijalni doseljenici. Rubio nijednom nije pomenuo milione ljudi ubijenih, mučenih i zatvaranih u ratovima vođenim širom svijeta u ime carstva.
Takođe se nije osvrnuo na imperijalnu instituciju ropstva, niti na ulogu porobljenih Afrikanaca u izgradnji Sjedinjenih Država, od kolonijalnog perioda do Građanskog rata. Izbjegao je da govori i o živim nasljeđima carstva na Zapadu, uključujući brojne imigrante iz nekada kolonizovanih zemalja i potomke robova koji su oblikovali svoja društva.
Neki istoričari su rekli da je Rubio možda jedini visoki američki zvaničnik u posljednjim decenijama koji je carstvo slavio na tako eksplicitan način.
Članak je objavio "Njujork tajms".
c.2026 The New York Times Company
