Piše Met Flegenhajmer za Njujork tajms
Spisak stvari koje je Mamdani u posljednje vrijeme smatrao donekle zabavnim uključuje: vježbanje tai čija sa biračima; preuzimanje di džej pulta duž rute njujorškog maratona; sviranje bubnjeva u ritmu pjesme benda Bekstrit Bojsa sa (relativno) jeftinih mjesta na utakmici Njujork Niksa; i zafrkavanje milijardera Bila Akmana u humorističkom podkastu.
"On troši na mene više para nego što bih ja uzeo na njega na ime poreza", rekao je Mamdani podignutih obrva za Akmana prošlog mjeseca, dok su se voditelj Endru Šolc i njegove kolege grohotom smijali. "Habibi (na arapskom dragi), ja čak i ne želim te pare. Prelaziš granicu!"
Mnogo je razloga zbog kojih je Mamdani je postao novi gradonačelnik Njujorka: neumoljivi fokus na smanjenje cijena, averzija prema Endruu Kuomou, usijani ljevičarski otpor vlasti u gradu i izvan njega.
Ali jedno značajno objašnjenje Mamdanijevog uspjeha je toliko jednostavno da bi lako i zavaralo. Djelovao je kao zabavan tip. I duhovit.
I nije on uopšte loše počeo za jednu pobunjeničku figuru koja pokušava da učini da se skeptici osjećaju prijatno (ili bar manje neprijatno) sa tridesetčetvorogodišnjim demokratskim socijalistom kao gradonačelnikom i za političara koji nastoji da učini da se demokrate osjećaju bolje (ili bar manje očajno) u doba Amerike pod predsjednikom Donaldom Trampom.
"Dozvolite mi da vas umirim", rekao je fiktivni Mamdani, kojeg glumi Rami Jusef, u jednoj popularnoj američkoj emisiji posle debate između kandidata za gradonačelnika, "time što ću se smješkati posle svakog odgovora tako da me lice zaista zaboli."
"Imam osjećaj da su me kidnapovali", rekao je poslije toga pravi Mamdani, smijući se dok je bio na video pozivu sa svojim prijateljem Jusefom, koji je još uvijek bio obučen kao on. "Kao da gledam samog sebe."
Jedan od mnogih izazova koji čekaju Mamdanija od 1. januara jeste da sačuva tu razdraganost u ne tako razdraganom trenutku, dok u novoj ulozi istovremeno nastoji da djeluje dovoljno "gradonačelnički".
Ako nas istorija ičemu uči, malo je mjesta manje naklonjenih vedrini u teškim vremenima od opštine grada.
"Po mišljenju mnogih, bio sam lagan duhovit čovjek ranije", kaže bivši gradonačelnik Bil de Blazio u jednom intervjuu, žaleći se što je njegova kampanja iz 2013 godine utrla put njegovim često bez trunke humora provedenih osam godina na vlasti. De Blazio, Mamdanijev pristalica, ne želi da i ovaj to doživi,
Uspon sljedećeg gradonačelnika u velikoj mjeri duguje spontanim, duhovitim interakcijama s biračima i brzim, domišljatim odgovorima osobe koja ponosno nosi duh grada.
Intervjui su se nerijetko pretvarali u paljbu šaljivih opaski.
"Nedavno mi je Endru Kuomo bio u emisiji", rekao je voditelj Stiven Smit Mamdaniju prije dvije nedelje. "Baš mi je žao", prekide ga Mamdani.
Kada mu je za vrijeme maratona jedan sugrađan doviknuo: "ti si komunista", Mamdani je, dok se peo na biciklo, kao iz topa odgovorio: "baš se čudno kaže biciklista", što je postalo glavna dosjetka videa za kampanju.
Kada se dio internet zajednice pobunio zbog snimka Mamdanija kako jede burito u metrou nožem i viljuškom, on se osvrnuo na taj "incident" u naknadnom videu, ne izvinivši se ni za šta: "Čujem vas. Vidim vas. I ako si burito u vozu, poješću te."
Ipak, drugačiji su bili mjeseci koji su prethodili Mamdanijevoj velikoj i revolucionarnoj pobjedi. On više ne može slobodno da se kreće u javnost, a da ga neko ne maltretira. Sve više mu prijete. Počeo da šeta po groblju kako bi razbistrio glavu.
Ali oni bliski Mamdaniju prepoznali su da će optimističan odnos prema stvarima, kada je to moguće, biti itekako od značaja.
Mamdani je nedavno kazao da je humor bio jedan od najdjelotvornijih načina komunikacije, naročito u digitalnom svijetu" tokom njegove kampanje, u kojoj su često učestvovali komičari i influenseri kako bi naglasili poruku koju je on prenosio.
Mamdanijev precizni osjećaj za humor jeste prepoznatljiva mješavina za jednog Njujorčanina u tridesetim: brz, pun aluzija, pomalo oštar, povremeno iskren. Grana rukama dok sa osmijehom prepričava anegdotu.
Mamdani jednim dijelom može djelovati potpuno predan šali dok se pridružuje času slikanja u domu za starije, obilazi klubove duboko u noć kako bi podstakao izlaznost, ili se prepušta nenamjernoj fizičkoj komici time što postane viralan nakon neuspjele improvizovane vježbe u teretani. "Misliš da sam očekivao da ću da zablistam?" rekao je u Šulcovom podkastu. "Znao sam da nešto ne valja!"
S druge strane, on kao da jednim dijelom zadržava neku vrstu ironične hipersvjesnosti da je ono što radi, kao i ono što radi svaki političar, pomalo apsurdno.
Toliko su niski kriterijumi za političare da oduševljava već to što ste normalan tip sa normalnim smislom za humor, rekao je u intervjuu D Kid Mero, komičar i Mamdanijev pristalica. "Nije on Edi Marfi, ali je duhovit lik."
Mamdani je pokazao naklonost prema jednoj maksimi Edvarda Koča, duhovitog gradonačelnika koji je služio tri mandata: "Odaberite 12 pitanja, i ako se sa mnom slažete u devet od 12, glasajte za mene. Ako se slažete u svih 12, pođite kod psihijatra."
Gostujući u "Dejli šouu" prošle nedjelje, Mamdani se prisjetio kako ga je jedan pristalica uočio dok je snimao video u Vašington skver parku.
Mladić je imao svoju "samodijagnozu" da prijavi.
"Dvanaest od dvanaest, brate!" rekao je Mamdaniju. "Šalji me!"
Originalni članak objavio je Njujork tajms
c.2025 The New York Times Company
