Kako je naglasio, „nezamisliva mržnja" između dvojice lidera praktično onemogućava bilo kakav dijalog, zbog čega će, po svemu sudeći, on morati da preuzme posredničku ulogu.
- Oni se toliko mrze da jedva mogu da razgovaraju, nisu sposobni da vode dijalog - poručio je Tramp, dodajući da bi upravo on mogao biti jedina figura u stanju da omogući neki oblik pregovora.
Tramp i Putin su se 15. avgusta sreli uz prisustvo državnog sekretara Marka Rubija i Vitkofa sa američke strane, dok su Putina pratili šef diplomatije Sergej Lavrov i savjetnik Jurij Ušakov. Razgovor je trajao gotovo tri sata i bio je posvećen prije svega ukrajinskom pitanju, ali nije rezultirao konkretnim dogovorom.
Nakon samita, Tramp je iznio namjeru da inicira direktne razgovore Putina i Zelenskog, ali ovaj predlog nije naišao na podršku u Kijevu i vodećim evropskim prijestonicama. Njemačka i Francuska zahtijevale su bezbjednosne garancije za Ukrajinu uporedive sa odredbama Člana 5 NATO-a.
Početkom septembra ministar finansija SAD Skot Besent poručio je da Vašington i dalje ima „sve opcije na stolu" u pogledu pritiska na Moskvu. On je naglasio da ekonomske poluge ostaju dio diplomatskog instrumenta i mogu biti aktivirane ukoliko ne dođe do napretka u pregovorima.
Reakcija Moskve
Kremlj je na takve najave odgovorio uzdržano. Portparol Dmitrij Peskov rekao je da je Rusija „odavno navikla na sankcioni pritisak" i da nove prijetnje Vašingtona doživljava kao nastavak „neprijateljske linije" koja, međutim, neće izmijeniti osnovni stav Moskve.
Ministarstvo spoljnih poslova Rusije dodatno je naglasilo da se nove sankcione prijetnje ne mogu smatrati iskrenim diplomatskim naporom, već političkim instrumentom pritiska bez realne težnje za kompromisom.
