Naredne dvije godine mogle bi da budu dobre za Sjedinjene Države – bar iz ugla republikanaca. Osim što će njihov predsjednički kandidat Donald Tramp 20. januara ući u Bijelu kuću, ova partija, koja se pomjerila udesno, osvojila je 5. novembra većinu u američkom Senatu, gornjem domu Kongresa, a kontrolisaće i donji dom, Predstavnički dom, piše DW.
Takozvana „jedinstvena vlada“ (unified government) postojala je 48 puta od 1857. kada je započeo sistem dvopartijske dominacije kakav danas poznajemo u SAD. Demokratska partija je 23 puta imala priliku da uživa u ovakvoj vlasti, dok su republikanci to doživjeli 25 puta. U istom periodu, 38 puta se dogodilo da su partije morale da dijele vlast nad Bijelom kućom i bar jednim domom Kongresa.
Izbori na polovini mandata, ili „midterms“
Međutim, za partiju koja drži predsjedničku poziciju, kontrola Kongresa obično ne traje dugo. „Iako je uobičajeno da na početku novog predsjedničkog mandata jedna partija ima kontrolu u Vašingtonu, od 1969. se samo jednom desilo da ta kontrola traje i nakon izbora na polovini mandata,“ piše Ketrin Šefer za Pew Research Center.
Izbori na polovini mandata, ili „midterms“, održavaju se na polovini perioda između predsjednička izbora. Jedini predsjednik koji je uspio da održi potpunu kontrolu tokom četiri godine bio je demokrata Džimi Karter (1977–1981), ali je nakon toga izgubio na izborima i ostao samo jedan mandat na vlasti.
Predsjednici su svjesni da je većina u cijelom Kongresu često kratkog daha, ističe Nolan Makarti, politikolog sa Univerziteta Prinston. „Zbog toga mislim da će predsjednik Tramp pokušati da brzo realizuje neke od svojih prioriteta,“ kaže Makarti u intervjuu za DW.
Da li Tramp može da zaobiđe proces odobravanja vlade u Senatu?
Sistem podjele vlasti star je koliko i Ustav Sjedinjenih Država. Osnivači su uspostavili sistem „provjere i ravnoteže“ (checks and balances), na kojem počiva podjela današnje izvršne (predsjednik), zakonodavne (Kongres) i sudske vlasti (Vrhovni sud i ostali sudovi u zemlji).
Na početku Trampovog mandata, većina u Senatu biće posebno značajna, jer gornji dom Kongresa mora da potvrdi sve članove kabineta koje nominuje američki predsjednik. Republikanci će imati većinu, ali tijesnu – 53 prema 47 glasova. Neki od Trampovih kandidata za kabinet su prilično kontroverzni.
Budući predsjednik bi najradije potpuno zaobišao taj proces. Ukoliko bi imenovao članove kabineta dok je Senat na pauzi, njegovi kandidati bi mogli da preuzmu funkcije bez formalnog odobrenja. Tramp je na platformi X već pozvao republikanske senatore da podrže ovaj neuobičajeni postupak.
- Nikada nijesmo imali situaciju u kojoj bi ovakva imenovanja bila sprovedena u tolikoj mjeri. Povremeno se dešava sa jednom ili dve pozicije, ali cijela vlada imenovana na ovaj način bila bi razlog za zabrinutost - objašnjava Makarti.
Ključna uloga Vrhovnog suda
Buduća administracija u Vašingtonu ima još jedan adut: tokom svog prvog mandata Tramp je imenovanjem troje sudija sudija uspio da stvori Vrhovni sud sa snažno konzervativnim karakterom.
Formalno, Vrhovni sud SAD trebalo bi da bude nepristrasan, ali de facto predsjednici biraju samo ljude koji dijele njihove političke stavove. Od devet članova suda, šest podržava Trampa.
Stručnjaci, poput Makartija, vjeruju da će predsjednik pokušati da sprovede svoja glavna obećanja administrativnim putem, kroz uredbe koje ne moraju da prođu Kongres.
-Normalni proces provjere za ove uredbe odvija se pred sudovima - kaže Makarti. S obzirom na to da su Vrhovni sud i niži sudovi većinski sastavljeni od republikanaca, „to će [Trampu] olakšati da zaobiđe sudsku kontrolu.“
„Više moći nego što su tvorci Ustava mogli i da zamisle“
To bi moglo da desi u vezi temama poput masovnih deportacija: pitanje zakonitosti angažovanja vojske ili promjene prava na državljanstvo za osobe rođene u SAD. O ovim temama bi mogao odlučivati Vrhovni sud, objašnjava Sara Binder sa Univerziteta Džordž Vašington u razgovoru za DW.
Ona izražava zabrinutost da se Vrhovni sud u sadašnjem sastavu ne oslanja na zakone, već često presuđuje u korist republikanaca, kao što je bio slučaj sa pravom na abortus ili imunitetom predsjednika.
- To je ono što me brine - kaže Binder. „Sud bi mogao da podrži predsjednika Trampa i omogući mu da izvršnoj vlasti dodijeli daleko više moći nego što su tvorci Ustava to uopšte mogli i da zamisle.“
