Kako je sve počelo?
Prošlog petka su federalni agenti dobili su naloge za pretres koje je odobrio savezni sudija iz Los Anđelesa u četiri preduzeća osumnjičena za nezakonito zapošljavanje imigranata i falsifikovanje radnih evidencija, kako se navodilo u krivičnoj prijavi. Na društvenim mrežama se brzo proširila vijest o 'racijama ICE' koje se odvijaju širom Los Anđelesa. Zbog čega "ICE"?
"Okupiraj ICE" postao je kolokvijalni naziv za niz protesta, po uzoru na prethodne pokrete Okupiraj (poput Occupy Wall Street), koji su se pojavili u Sjedinjenim Državama, u ovom slučaju radi se o reakciji na politiku razdvajanja porodica koju je sprovela Trampova administracija, sa ciljem da se ometa rad američke imigracione i carinske službe (ICE), prenosi N1.rs.
Viralne su postale scene u kojim agenti sprovode operacije u prodavnici Houm Dipo u Vestlejku i prodavnici obuće Ambiance Apparel u centru Los Anđelesa. Demonstracije su nakon toga zahvatile širi pojas grada, uz sukobljavanje sa policijom, da bi tenzije eskalirale nakon što je predsjednik Donald Tramp pozvao Nacionalnu gardu da se pozabavi onim što je Bijela kuća nazvala „bezakonjem kojem je dozvoljeno da tinja", uprkos protivljenjima državnih i gradskih čelnika, posebno guvernera Gevina Njusoma, koji je u svojoj izjavi 10. juna rekao da "Tramp uništava američku demokraciju".
Meksikanci, klizavo tlo o koje Tramp može neugodno da se oklizne, i demografija od "koje boli glava"
Jedan od glavnih argumenata Amerikanaca meksičkog porekla koji protestvuju je da je Los Anđeles "njihov grad", koji im je oduzet, i da je potencijalno proglašavanje njihovog boravka ilegalnim čista blasfemija, da to nije Amerika koje svima pruža mogućnost da prosperiraju, koju mnogi nemaju u svojim zemljama. Po njihovom mišljenju pojedinačni slučajevi iskorišćeni su za generalizaciju čitavih nacija, uključujući i njihovu. Da li je ova tvrdnja tačna?
Ne tako davno, Los Anđeles jeste bio Meksiko, a tog podatka ćemo se dotaći u nastavku teksta.
Los Anđeles je danas drugi najnaseljeniji grad u Sjedinjenim Državama (četiri miliona uži dio, skoro 13 miliona širi), i iako više ne pripada Meksiku, on ostaje, u mnogim aspektima, posebno kulturoločkim meksički. Ne tako davno, 2017. godina bila je zvanično "Godina Meksika u Los Anđelesu". Iako su već tada odnos Vašingtona sa Meksiko Sitijem bili zategnuti, Los Anđeles je formalno zaobišao federalne nadležnosti u međunarodnim odnosima potpisivanjem memoranduma o razumevanju sa Konzulatom Meksika u Los Anđelesu, sa ciljem da se rekonfigurišu preovlađujući stavove o Meksiku u SAD, mahom kroz umjetnost.
U maju 2017. godine, Američka služba za imigraciju i carine (ICE) saopštila je američkim medijima da je broj hapšenja i deportacija zbog imigracije u prvih pet mjeseci godine porastao za skoro 40 procenata u poređenju sa istim periodom prethodne godine, dok je Barak Obama još bio predsjednik. Obama, koji je tada stekao reputaciju „glavnog deportera", nadgledao je više deportacija nego bilo koji predsjednik pre njega, proteravši više od 2,5 miliona ljudi, prema statistici Ministarstva za nacionalnu bezbjednost. Međutim, Tramp je obećao da će nadmašiti svog prethodnika, obećavši još u prvoj predizbornoj kampanji 2016. godine da će deportovati čak 11 miliona ljudi bez dokumenata. Sada djeluje da obećavanja koja nije stigao da ispuni u prvom mandatu, hoće u drugom, pitanje samo po kojoj cijeni?
Koliko je udar na Meksikance u Kaliforniji i Los Anđelesu klizavo tle za Trampa govori i podatak da je više od 1,2 miliona stanovnika Los Anđelesa meksičkog porekla, dok su Meksički Amerikanci najveća etnička grupa u Los Anđelesu (prema popisu stanovništva SAD iz 2010. godine čine oko jedne trećine gradske populacije).
Od 2023. godine, oko 37,99 miliona ljudi meksičkog porekla živjelo je u Sjedinjenim Državama, što ovu hispansku grupa čini najvećom, prema podacima Statiste. Procenjuje se da se 2023. godine 4,8 miliona ljudi u okrugu Los Anđeles identifikovalo kao Hispanoamerikanci ili Latinoamerikanci, a 74% te grupe bilo je meksičkog porekla. To znači da se oko 3,55 miliona ljudi u okrugu Los Anđeles identifikuje kao Meksikanci.
Meksički Los Anđeles
Područje koje je postalo Los Anđeles prvobitno je bilo naseljeno starosedelačkim narodom Tongva, da bi ga 1542. godine Huan Rodrigez Kabriljo prisvojio Španiji. Grad je osnovan 4. septembra 1781. godine, pod španskim guvernerom Felipeom de Neveom, u selu Jaanga. Nekih četrdesetak godina kasnije postao je dio Prvog meksičkog carstva, nakon Meksičkog rata za nezavisnost. Nova Španija je stekla nezavisnost od Španskog carstva 1821. godine, a "pueblo" je sada postojao u okviru nove Meksičke Republike. Tokom meksičke vladavine, guverner Pio Piko je proglasio Los Anđeles regionalnom prestonicom Alta Kalifornije, a u to vrijeme je nova republika uvela više zakona o sekularizaciji u regionu.
Meksički san trajao je kratko, tačnije do 1848. godine i početka Meksičko-američkog rata, koji se završio tako što su Los Anđeles i ostatak Kalifornije kupljeni kao dio sporazuma iz Gvadalupe Idalga, nakon čega su u i zvanično postali dio Sjedinjenih Država.
Godine 1846, marinci iz Sjedinjenih Država okupirali su ovaj region, što je rezultiralo opsadom Los Anđelesa gde se 150 meksičkih milicija borilo protiv okupatora. Meksička vladavina okončana je nakon američkog osvajanja Kalifornije, koja je preuzeta nakon niza bitaka, koje su kulminirale potpisivanjem Sporazuma iz Kahuenge 13. januara 1847. godine.
Ovaj rat je predstavljao invaziju na Meksiko od strane vojske Sjedinjenih Država, koja je usledila nakon američke aneksije Teksasa 1845. godine, koju je Meksiko i dalje smatrao svojom teritorijom jer je odbio da prizna sporazume iz Velaska, koje je potpisao predsjednik Antonio Lopez de Santa Ana nakon što ga je zarobila teksaška vojska tokom Teksaške revolucije 1836. godine.
U američko-meksičkom ratu pobjedničke trupe su pod komandantom Džejmsom Polkom brojale oko 74.000 vojnika, dok su Meksikanci na raspolaganju imali 82.000 vojnika. Poginulo je ukupno 18.000 Amerikanaca i 35.000 Meksikanaca. Pobjeda i teritorijalna ekspanzija pod vođstvom Polka razbuktali su patriotizam širom SAD, ali su rat i sporazum izazvali žestoke kritike zbog žrtava, finansijskih troškova i preterane ofanzive.
Ukoliko se pritisak na Meksikance, za koji se zalaže predsjednik Tramp nastavi, taj patriotski zanos mogao bi da zapadne Ameriku na vrlo destabilišući način.
Dok tenzije rastu, uz scenografiju zapaljenih automobila, maski, policajaca u opremi za razbijanje demonstracije, zastava zemalja svih kontinenata, u kojima prednjače one meksičke, grad krije dio svog žara, multikulturalnosti, biti koja je ameriku i stvorila.
Muzej Kampo de Kahuenga nalazi se u dolini San Fernando u Los Anđelesu i označava mjesto gdje je 1847. godine potpisana deklaracija kojom je okončan Meksičko-američki rat.
Ulica Olvera, kaldrmisana sokačica sa španskim kolonijalnim zgradama, smještena je u srcu industrijskog, smogom zagušljivog centra Los Anđelesa. Puna je restorana i tezgi koje prodaju meksički kič, bombone od karamele, kokosa i tamarinda, sombrero šešire, pončoe, ali i raznorazne artikle sa licem čuvene meksikance Fride Kalo. Kada sam davno putovao u ovaj grad, svi su mi rekli da moram da odem da probam „Sijelito Lindo", takos restoran brze hrane (specijalitet je sos od avokada) koji postoji od 1934. godine, ispred kojeg su nerijetko ogromni redovi.
Meksički identitet je dio američke kulture, vjerovatno zbog svoje liminalnosti, prostora između starog i novog. Savremena Amerika (ne ona koja je oduzimala teritorije i identitete) je uvjek uspjevala da prevaziđe etničke linije, jezičke barijere, političke granice i duhovna uverenja. To posebno važi za grad Los Anđeles.
- Nemoguće je reći da je Los Anđeles Los Anđeles bez Meksikanaca u njemu, od ekonomije, kulture, izraza grada. Uostalom, ne postoji supermarket bez palete meksičkih proizvoda. Popularni lanci supermarketa u gradu, Von's, Ralph's i Gelson's, imaju posebna odeljenja za latino hranu sa meksičkim osnovnim namirnicama, tortiljama, salsama, a budi tik uz njih i religiozne svijeće sa svecima. Mnogi bi danas u ovom gradu upalili po jednu, za mir i smanjenje tenzija.
